Marketing
Put bez sjećanja...
Meandar, vijugava rijeka,
zrcalo kozmičkog kretanja,
preslika Dedalusovog labirinta strahova,
premosnica svjetova.
Između nas vir apsurda, let Ikarusa,
iza horizonta nadanja praznina.
Tvoja silueta na drugoj obali. Tamo umire cvijeće.
U tvom pogledu stih, u smrti se sanja.
Slijedih glas ljubavi, koračaj, ne okreći se,
u njegovom srcu još cvijeta ruža.
U kapima Meandra sunce, pad letača, pomak vremena,
uvojak tmine zasja sunčanim pramenovima.
Budim se… promatram komadić Sunca…
mirisno žezlo na dlanu jutrenja…
na licu odlazećeg Mjeseca srcem odapet let ptica …
u srcu titraj slobode...
na obodu lazurnog pehara smo ispijali noć.
Na obzoru svitanja oćutih oseku smiraja,
na žalu mladoga dana ostadoše biseri,
znoj srca i pjesak dolazećeg vremena…
Krenuli smo putem bez sjećanja.
Željeli smo nemoguće učiniti mogućim. Nismo uspjeli... sjećanja su ostala.
Dijana Jelčić... Nestvarno stvarni... zbirka pjesama, Kultura snova, Zagreb, 2014.
Post je objavljen 03.09.2020. u 08:18 sati.