...plamen crveni,
dogovoriše se,
pa najhrabrijeg među sobom
naprijed gurnu,
neka govori,
neka umiri,
smiri,
neman probuđenu.
- Dobri ćemo biti.
započe on,
Složni ćemo biti,
buku stvarati nećemo,
tebe čuvat ćemo,
tvoj mir,
tišinu tvoju,
leđa ti češkat,
i buhe trijebit,
štetočine otjerati.
Dobri ćemo biti.
Čudovište,
kojem ionako samo do sna bješe,
naglo,
dužinom obale cijele,
ispruži se.
Svoj rep dugi, na sjever treskom spusti,
a glave dvje na jugu u zemlju gurne,
samo šiljci bijeli proviruju,
poput greda oštrih visine paraju.
Ljudi potom zapjevaše,
uspavanku staru u višeglasju tužnom,
ma u skoro zaboravljenom,
dvanaestercu južnom.
Riječ danu čudovištu održaše,
mir sačuvaše,
Velebitom ga zvaše.
Planinare dan danas kukovima,
hrptovima, rebrima njegovim,
štetočine tjeraju,
i buhe trijebe,
pjesmom tihom večeri krate,
i mole se,
i nadaju se,
ne ponovilo se.
…
Prene se junak naš,
iz sjećanja starih,
pa pogled prema nebu podiže,
a sunce već visoko bješe.
Zakasnit će na sastanka,
na dogovor važan,
stoga ostavi prošlost duhovima,
sjećanja u škrinju pospremi,
žustro torbu zgrabi,
i krene.
…
U to isto vrijeme,
na sjeveru dalekom,
crna djeva bjesni…
Post je objavljen 03.09.2020. u 07:40 sati.