Marketing
Orah
Sjedili su na terasi, ispod raskošne krošnje, starog oraha...Ne, onog, sa kojeg su otpadali orasi, još zeleni u ljusci, a oni bi ih, djeca, gulili, pa bi im prsti bili zelenožuti i danima se nisu mogli rješiti te boje s njih...Ana je voljela i osjećala još uvijek miris te ljuske i orahovog lišća, kad god bi vidjela stablo oraha, podsjećalo bi ju na djetinjstvo...Kod djedove kamene, kuće bio je ogroman orah, uvijek pun plodova, tada nitko nije govorio, kao danas, da postoji išta štetno vezano na orahe i njihovu sadnju blizu kuće...Orah je živio i rastao uz djedovu kuću i nikakvih problema nije bilo...Njegovo korjenje ničim nije ugrožavalo temelje djedove lijepe kamene kuće, koju je sam sagradio sa svojim sinovima... Plodovi su mu uvijek bili zdravi i mirisni i znali su ih nakupiti pune vrećice i nositi doma...A onda je mama pravila orahnjače, kiflice i razne druge, njima, omiljene kolače...A tata je znao suhe smokve puniti jezgrima oraha i tako se sladiti...
Sad su sjedili, ona i Vedran ispod jednog
takvog, sličnog oraha, u malom, živopisnom, etno selu i pili koktel mojito i pričali o nekim prošlim vremenima, ranoj mladosti, dogodovštinama, igrama u dvorištima i druženjima do kasno u noć.
U džepu su imali pokoji novčić za lizalicu, žvake, u najbolju ruku, sladoled na štapiću, ali srca su im uvijek bila puna..
Radovali su se malim stvarima, živjeli bezbrižno, puni entuzijazma i nade, sanjali neke svoje snove i imali želje za budućnost...Vrijedno radili na tome da ih ostvare...Pitali su se, onako u tišini, koju su samo cvrči svojom pjesmom remetili, što će to danas, mladi koji dolaze, pamtiti...
Koje mirise, okuse, osjećaje će nositi u sebi sa svojim odrastanjem...Ostaje samo nada da su čuda, ona dobra čuda, moguća...Podigli su čaše u zrak i kucnuli se sa željom da se dogode ta dobra čuda kao spas i sve vrati, makar, u normalu od koje se može krenuti u nekom boljem i sretnijem smjeru...Normala, u kojoj će, to dalje, ovisiti o nama...
Post je objavljen 02.09.2020. u 19:19 sati.