....odluka je izrečena na glas.Pisat ću češće , vježbati i zdravije se hraniti.
Deveti mjesec , jesen na vidiku a ja od godine nemam ništa. Jedno veliko usrano NIŠTA!. Zato sam odlučila da je vrijeme za neke male početne promjene koje bi trebale voditi ka večima. Ako mi se usput ne prepriječi neki slom živaca. Bila sam na rubu dva puta nakon operacije ali sam se ( pojmanemamkak ) skulirala pa je prošlo neprimjetno.
Nikako da čujem ili pročitam lijepe vijesti , nikako da ljudi dođu pameti , nikako da pružimo ruku jedni drugima.
Pokušavam ovaj svijet učiniti boljim , pokušavam svaki dan učiniti bar nešto dobro. I neću od toga odustati.
U svojoj glavi imam imaginarni svijet i tu se odvija moj život onako kako želim. Tu sadim cvijeće ,plešem i pjevam. Tu je i On ....naravno. On me naučio ploviti u oblacima.