Na današnji post me je inspirisalo moje višemjesečno razmišljanje da li da za novi mobitel dam 650 eura. Naime, već neko vrijeme razmišljam o promjeni telefona jer mi je ovaj trenutni star skoro pet godina. Iako sam posljednje dvije godine nekoliko puta zamalo i kupio novi telefon, nekako sam uvijek odustajao kad bih shvatio da zapravo taj noviji telefon meni ne donosi ništa bolje nego što mi trenutni telefon pruža.
Ipak, ljetos sam telefon razbio i sada ga je malo, ali zaista samo malo, teže koristiti. To se zapravo osjeti kada skrolam jer je staklo razbijeno pa se osjete puknuće između komadića stakla. No, telefon radi potpuno funkcionalno i u punom kapacitetu.
No, pet godina je zaista dug period i šejtan mi ne da mira i često pomislim da odem u prodavnici u jednostavno keširam i kupim novu verziju telefona koja košta trenutno 650 eura. S obzirom da za trenutni telefon ne mogu prodati za bilo kakvu značajniju cifru, realno morao bih iz štednje potrošiti tih 650 eura i kupiti taj telefon.
Ali, zašto? Zašto kupiti telefon, ako realno nema ništa što je dovoljno novo i inovativno od trenutnog telefona? Za te pare mogu kupiti puno drugih stvari koje su mi sigurno potrebnije, pa eto krenimo od frižidera ili renoviranja kupaonice? Pa da... Ili na kraju dana, otići na neko putovanje (kad bi se moglo naravno putovati van granica države), a da to nije CG ili Srbija.
Koliko zapravo ljudi kupuju stvari koje su im nepotrebne, čisto eto, da bi društvu dokazali kako su "uspješni". Meni je to realno glupost. Ali ako je proizvod realno toliko kvalitetniji i da će potrajati duže od nekog jeftinijeg, to podržavam. Kad bih bio siguran da će taj telefon potrajati kao i ovaj možda i ne bih se toliko dvoumio.
Kad podvučem crtu, meni je kod telefona važno da je ekran dobar, da lijepo prikazuje boje, da je solidno brz i da ima solidnu bateriju. Sve u granicama neke normale i onda sam došao do druge opcije, a to je telefon od nekih 350 eura, ali i to mi je brdo novca. Ali, eto, to bih možda mogao nekako provariti. No, bilo kako bilo, sve su prilike da neću kupovati dok ovaj telefon definitivno ne prestane raditi ili mu se displej ne raspadne. A razmišljao sam o opciji da mu promijenim staklo i da ga nastavim koristiti. No, ne znam da li se uopće ovo staklo može zamijeniti i da li ga serviseri mogu nabaviti.
Sve u svemu, generalno oklijevam da trošim novac. Što zbog ove cijele situacije, ali i generalno pokušavam da sve moje kupovine, pa i one najmanje, budu racionalne. Neko vrijeme razmišljam da kupim PC - odustao sam jer kad sam shvatio da zapravo nemam razloga za tu kupovinu. Imam na raspolaganju službeni računar i privatni laptop. Dalje, htio sam da kupim novi radni sto, iako imam već jedan u spavaćoj sobi pa sam htio kupiti još jedan u dnevnoj jer mi se tamo više radi. Mislim da to nema smisla i zapravo u dnevnoj sam izložen samo više drugim distrakcijama, a i smetat ću supruzi i djetetu, a i oni meni. Ovako, oni budu u dnevnoj, gledaju TV ili šta već rade, a ja se zaključam u spavaćoj sobi.
Naredna stvar na mojoj listi je novi auto. Trenutni audi koristim sedam godina i zaista me je dobro poslužio. Loša stvar je što imam samo dvoja vrata i teško je s bebom ući u auto. Novi audi koji sam planirao kupiti košta oko 10.000 eura. To je zaista mnogo novca, ali donosi i neke realne praktične stvari - vrata nazad, dijete će lakše ulaziti i izlaziti iz auta, veći gepek sa dovoljno prostora i za naredno (aBd) dijete, plus očekujem da je auto sigurnije i tehnički ispravnije. No to ima svoju cijenu. Eh sad, auto koje sam zapikao je veće i nije baš praktično kao trenutno koje možeš parkirati veoma lako i imaš dobru preglednos. Karavan je druga priča.
Eh sad, imam i opciju da kupimo noviju generaciju trenutnog sa 4 vrata, ali u tom slučaju gepek nam ostaje isti. Da li je to vrijedno da žrtvujemo ne znam. Imajući na umu da živimo na 5. spratu vjerovatno je praktičnije da više stvari, posebno dječijih, nosimo u autu stalno. Trenutno to nije problem jer imamo dovoljno prostora, kasnije, kada dijete poraste pa želi možda biciklo, romobil dok smo u šetnji, to će biti problem. Razmišljao sam o kupovini starijeg, ali većeg auta, ali onda gubim onaj aspekt očekivane sigurnosti auta jer ipak vozim djecu. Sve u svemu, sve sam bliže opciji da kupim to auto od 10k eura.
Planirao sam ga isfinansirati na sljedeći način - uštediti 4k eura, za trenutno auto mogu dobiti 3k i naredne godine, a ovih 4k dodatnih bih uzeo od banke. Eh sad, vjerovatno bi bilo puno bolje da uzmem auto od 3k i da se ne zadužujem uopće, ali onda ne mogu kupiti ono što sam zamislio, ali bi mogao uzeti tu novu generaciju trenutnog auta ili starije nešto, a veće. Ne mogu ni sa kim iskusnijim da podijelim ovu trilemu :) jer su svi u drugačijoj poziciji. Ili imaju dovoljno novca ili nemaju ni ovoliko. Nisam pametan.
No, hajmo krenut od toga da uzmem tih 3k na tri godine i to je oko 100 eura mjesečno, što nije puno para, ali nije baš ni malo. To auto ako vozam 3 godine, očekujem da će izgubiti nekih 2k na vrijednosti, a za te 3 godine skupiti 2k, njega prodati i opet kupiti auto od 10k. Ili ga trljati 7 godina kao ovoga. Mislim da je dil veom sličan, što auto duže držiš, imaš više troškova oko njegovog održavanja. S druge strane, za tu štednju treba odvajati novac pored rate za stan, rate za auto i životnih troškova koji će rasti kako budu rasla djeca. Naravno, bilo bi za očekivati i da i meni raste plata i druga eventualna primanja, možda i supruga pronađe neki stalni posao.
Sve u svemu, pred ovu neizvjesnu zimu, nećemo kupovati ništa što nam nije esencijalno. Zlu ne trebalo, lijepo je imati kakav-takav štek. Jedino sam razmišljao o kupovini pročišćivača zraka i to ću vjerovatno i kupiti. Mobitel, kuhinja i auto će čekati naredno ljeto.
Ne mogu da vjerujem koliko sam napisao, ali lijepo je svoje misli izbaciti i mozak bude bistriji.
Post je objavljen 30.08.2020. u 15:36 sati.