Nikad nisam bila tip od previše riječi.
Pisati volim, a za ljude možda vrijedi:
Volim emocionalno inteligentne ljude.
One koji mogu razumjeti i pogled.
Takvih nema puno.
Zovu ih prijatelji.
Prije nego što nastavim...
željela bih reći da to za mlađe ljude možda i nije uobičajeno,
ali uvijek se sjetim mira koji mogu naći u tišini.
U zvuku valova, u prirodi,u čitanju nečeg pametnog.
Zadnja knjiga koju sam pročitala bila je od Gisele Bundchen,
u kojoj opisuje svoj put od djevojke sa sela do poznatog supermodela.
Pa mi je sinula ideja da ta yoga i meditacija nisu tako loše stvari,
kad ih prakticiraju sve te poznate ličnosti?
Osim toga,i ona kaže da je Priroda-naša najveća učiteljica.
Trenutno čitam "U potrazi za Gobi"(istinita priča o malenom psu velikog srca)
(ne znam zašto je nisam pročitala ranije)
Uglavnom, riječi.
Djela uvijek pokažu zašto riječi ne vrijede ništa.-netko iskusniji od mene