Meni niko ukrast ne more moju malu škatulu za sne...
veli moja prijateljica, doduše svojim riječima, ali značenje je isto.
Kada škrinjica uspomena, kao čarobni kovčeg s blagom, izgleda prepuno, da je ne možeš zatvoriti, odjednom se čudesno stvori novi prostor i vrijeme za pohranu te se ponekad pitaš: Kako je moguće u tako malom spremiti, pohraniti tako puno?!
I kako je moguće to nositi svuda sa sobom?!
Preživjeti sva životna previranja, seljenja, punjenja i pražnjenja, a škrinjica i dalje ostaje cijela, cjelovita?!
Ljudi su kao škrinjice sa zaboravljenim (neću reći izgubljenim) prostorom i vremenom pohrane.
Samo trebamo zagrabiti duboko u sebe.
I već ćemo naći neko blago.
Meni niko ukrast ne more moju malu škatulu za sne...
Post je objavljen 25.08.2020. u 07:30 sati.