Pregled posta

Veliki i Mali po Kamenjacima

Da, tako je! Ovo je drugi post nedavno objavljen na blog.hr-u, a da popularizira i nagovara Vas da pohodite Veliki i Mali Kamenjak! Prvi možete naći kod kolege blogera koji mi često daje nove ideje za izlete. Treba slušati mudrije od sebe, ima se što za naučiti. A kada smo već kod smjerokaza za druga mjesta, prilažem i poveznicu na tekst/putopis o našem susretu s medvjedom iznad Krasna i osvajanju Zavižana: Velik i snažan u Krasnom

Ostavljamo automobil malo nakon miljokaza na Cirkulu, kod kamenog zida na kojem se nalazi i planinarska oznaka te broj staze 1101 - to je početna točka za zaista lijepu kružnu stazu što mi u tom trenutku ne znamo, ali stvari se uvijek nekako poslože dok ima volje kročiti planinarskim putevima...

Dan je kao i najavljivano - sunčan. Međutim, osjeća se od samog jutra teška sparina, a to je valjda zbog vremenskih prilika koje će se uskoro promijeniti nagore. No, treba iskoristiti priliku dok se još može jer s ovim brojkama koje rastu, nitko ne zna kad će nekome opet puknuti u glavu da treba u tzv. lockdown. Nemam ništa protiv ostajanja kod kuće jer itekako imam što za raditi, te sve knjige i videoigre se neće ni pročitati ni odigrati same, ali volim i planine. Komplicirano je to. Treba moći uživati u različitim situacijama. Sparina ili ne, na samom početku staze ćete naići na iksić (ne, to nije znak da se ovdje ne smije već oznaka za križanje), a mi skrećemo udesno i ubrdo po putu zaraslom niskom travom, ali sklonjenom od direktnog dodira sunca.
Nakon jednog dijela uspinjanja, dolazimo do ovog putokaza i skrećemo za Mali Kamenjak

Slijedi jedan prekrasan dio staze koji nas je stvarno iznenadio. Podsjetio nas je malo na Vihoraški put koji smo nedavno prošli. Treba malo opreza da se ne stane na klimavi kamen, ali inače je lijepo i ugodno pentranje "gor-dol" po stazi koja vijuga i zaobilazi, ako se meni dobro čini, Veliki Kamenjak. Nisam tu mnogo fotografirao jer se trebalo koncentrirati na stazu. Put je dobro označen pa se ne možete izgubiti makar ćete vjerojatno barem par puta gledati i tražiti koji od zavijutaka ima uz sebe planinarsku oznaku. Ništa strašno, malo napinjanja oči. Pred kraj te stazice čeka nas jedan uspon opet kroz nisku travu, a onda polako izbijamo prema i vidimo Mali Kamenjak.
Izdaleka su moju vjernu suputnicu i mene ovi prizori podsjetili na Tulove grede

Baš kad smo se približili, pojavio se neki tamniji oblak. Priznajem, pomislio sam: Zar opet? Međutim, taj oblak kao da nam je dao točno vremena da se popenjemo gore i malo uživamo ne se pržeći na suncu

Tu ćemo kasnije krenuti uokolo prema Velikom Kamenjaku

"Maglovito" je pomalo, ali lijepi su to prizori prema vrhovima koje smo obišli u nekim drugim avanturama. Vidio sam baš u zelenoj knjigici planinarskih uspomena da smo ravno prije godinu dana bili kroz Mudnu dol do Hahlića pa i do Obruča. Hahlići su uvijek aktualni, sretan sam i samo kad ih vidim

Pa malo opet dolje prema Grobničkom polju

Uvijek je fino vidjeti i biti blizu veličanstvenim stijenama

Na vrhu Malog Kamenjaka shvatili smo da po sebi imamo mikro-krpelje, to jest Maja ih ima. Na sebi nisam našao nijednog za što nisam bio siguran veseli li me ili zabrinjava. Skriveni su negdje, gamad. U jednom trenutku, na samom vrhu, Maja je skinula hlače i tražila me da pogledam jel ima krpelja na mjestima gdje ona ne može vidjeti - zabavila me pomisao na to što bi sad netko pomislio da dođe gore. No, nikog nije bilo. Krpelji su vjerojatno iz one niske, srednje visoke trave. Pregledajte se u svakom slučaju ako kročite ovim stazama.
Ima se s vrha dobar pogled na obližnju livadicu

Naslov fotografije: "Dugi put kući"

Još malo nagovaranja da dođete na ovo mjesto

Spuštamo se dolje sa Malog Kamenjaka i vrijeme je za pronaći put prema Velikom Kamenjaku. Čim su se oblaci povukli, a nije dugo trebalo, opet je postalo pakleno vruće. Što se tiče samog vremena uspona i hodanja, nismo izabrali baš najbolje sate, preporučio bih svima da idu, kao što se i inače preporuča za odlazak u planine, što ranije mogu. Ipak, ne može se doći ovdje, a da se ne obavi oba Kamenjaka!
Lako prohodna, pomalo monotona staza postojanog nagiba vodit će Vas prema Velikom Kamenjaku. Sve je dobro označeno.

Pruža se pogled prema manjem od dva Kamenjaka

Staza opet prolazi kroz idilični teren, a ubrzo smo i na vrhu Velikog Kamenjaka

Kao što i drugdje na Internetima možete naći, Veliki Kamenjak nije toliko atraktivan kao Mali Kamenjak, ali ovo je KT Hrvatske planinarske obilaznice. Na vrhu nas dočekuje vesela i šarolika ekipa koja pije pivo (Zlatni Pan, ali nećemo prigovarati na odabir jer se na planini može piti bilo što) i ima cijelu, kao što i sami kažu, biblioteku planinarskih obilaznica. Bilo je tu svačega, nešto što sam prepoznao, a bogme i nešto što nisam. Fanatici, dakle. Lijepo je udariti žig, ali ja sam prestao forsirati te stvari otkad me počelo zamarati: 1) nositi toliko prokletih knjižica sa sobom u ruksaku i 2) diktirati mi moje sljedeće uspone i izlete; volim spontanost i gdje se nađemo, nađemo se. Ako baš tamo ima neki žig za udariti, super! Ograničio sam se, stoga, na HPO i na planinarske kuće/domove/skloništa.

Pozdravljamo ekipu koja raspravlja o Obruču i Učki (dobro je čuti da si bio na svim mjestima koje drugi spominju kao svoje ciljeve. Smiri se, prokleti natjecateljski duše!) te se spuštamo prema, tu se još nadamo, našoj početnoj točki. Opet ravna staza postojanog nagiba prema dolje. Doduše, ovdje nema trave pa ako se bojite krpelja i drugih beštija, ovo bi mogla biti bolja opcija za vas.
Dolje, već na polju koje će nas odvesti do početne točke, nalazi se jedna Pukotina - jako kreativno, da

Malo njuškamo, ali ništa posebno. Vide se znakovi paljenja vatre

Još jedan zadnji pogled prema stijenama

A nakon toga jurimo prema moru da se okupamo. Mogli smo i ranije stati, ali nekako smo se namjerili na Brseč. To nas je prošlo ljeto namamio jedan stariji planinar koji nam se pridružio u lutanju Učkom (čovjek je trčao 100 milja Istre, a i mislim da smo izmijenili telefonske brojeve kako bi možda još koji put išli zajedno planinariti). Pričao nam je mnogo o lijepim plažama Brseča. I tako smo mi jurili prema Brseču. Po putu od Opatije do našeg odredišta, uz cestu je bilo sve puno automobila. Ljudi se kupaju uzduž ove dionice. Na kraju smo došli do Brseča i nisam bio baš previše oduševljen količinom COVID potencijala koji je plaža imala, ali bila je lijepa. Pasalo nam je bućnuti se u more nakon vrućine na Kamenjacima i vožnje u automobilu. Zauzeli smo i zanimljivu poziciju na plaži - na stijenama, iznad šljunka gdje je većina rasprostrla svoje ručnike i ležajeve. Promatrali smo ih kao bjeloglavi supovi. Za kraj, fotografija s plaže. Uživajte i pazite se!




Post je objavljen 23.08.2020. u 07:16 sati.