Marketing
Bez sunca šutim...
Na zidovima naše dnevne sobe slike slikara Sunca i univerzuma boja… mozaik boginje lova na konju blješti zlaćanim sjajem sutonskog neba... prisjećam se misli Ive Andrića...
„Ja sam kao sunčani sat, kad je mutno i oblačno vrijeme ne vrijedim ništa. Sine sole sileo…“
da, bez sunca šutim... kada golubje sivilo zagrli grad slušam govor neba, čujem poeziju kiše, tihovanje sunca i rapsodiju boja... živim osunčani san... boje se razlikuju od duginog spektara. nema crvene niti plave, nema tonova zelene niti ljubičaste, ne vidim nijanse žute, osjećam njihove titraje, slušam boju vremena, prostora, ljubavi i sna.
Kako izreći, kako opisati, kako označiti, kako razlikovati, kako vagati vrijednosti?
Vrijednosti su nevidljive, kriju se u osjećajima, u nemjerljivosti srčanih otkucaja,
u osmijesima, u očima.
nemoguće je kroz tuđe oči gledati i vidjeti svijet... tuđim osjetilima kušati, mirisati, slušati, dodirivati... to je moć qualie... onog najinitimnijeg, nedodirljivog i neopisivog u nama... mnogi pisci, pjesnici, prozaisti i filozofi su pisali o tome, svaki na svoj način... i to je dobro...
iz te moći nastaju i remekdjela slikarskog umijeća... a ljepota se događa u očima promatraća... u titrajima naših neurona, poetski nazvanih leptirićima... eto i neuroznanost poetizira djelovanje naše sive tvari...
Svijest i san izmješani, u sudbinu vječnog traženja istine o početku, daruju onome što sam nekad nazivala životom novo značenje. Ne mogu se teleportirati u trenutke nastajanja umjjetnikova djela, ne mogu znati šta je on osjećao slikaući Sunce ...
Bez sunca tišina, a stvarnost oslikana rukom slikara Sunca se pretače u simfoniju nutarnjeg kozma i paletu mojih boja…to je magija qualie... svjedočanstvo nedodirljivosti naših osjećanja … neusporedivosti doživljaja ljepote…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 22.08.2020. u 08:08 sati.