Palo mi je na pamet da nisam pritefterila slučaj kodnog naziva "Al sam se nasekirala u deemu" od pred tjedan dana.
Znači epidemiološka situacija je poprilično ozbiljna; broj novooboljelih sasvim solidan, al računaš da će onda valjda većina ljudi poštovat socijalnu distancu i minimum nekog normalnog ponašanja. Ono - ja nosim masku pravilno, svi je nose pravilno; ja dezinficiram ruke - svi dezinficiraju ruke; ja ne jašim po ljudima koji su ispred mene - niko ne jaši po ljudima koji su ispred mene etcetera. E pa jako sam se zajebala po tom pitanju.
Znači ulazim u deem s najdražim frajerom, prespavalo dijete kod mene pa smo išli po sladoled i reko svratiću se u deem po neke stvari koje jedino tamo mogu kupit. Maskice imamo, ruke dezinficirali, on zna da ništa ne dodiruje ručicama i sve je pod kontrolom. Pokupim jurišno to šta mi treba i idemo prema kasi. Na pol puta prema nama njurla gospođa kojoj maska zapravo stoji na bradi i govori - citiram - jebemti dućan kroz koji nemoreš proć. Jedva nekak smaknem dijete da ne zapne za njega. Najdraži frajer mi šaptom kaže da zašto ona govori proste riječi; ja sliježem ramenima i odgovaram da je možda malo nervozna, nenaspavana, ko zna. Stajemo u red, ispred nas su dvije mlađe djevojke a iza nas žena sa malom bebom u kolicima i jedna starija gospođa. Kadli eto opet spomenute koja jebe dućan; nije ništa kupila, dakle ruke su joj prazne i umjesto da krene na drugu stranu i izađe iz deema ona kreće u pohod ko jahač apokalipse i laktari redom stariju gospođu, pa ženu s malom bebom, pa krene uhvatit za rame najdražeg frajera da ga pomakne govoreć - de mali samo malo da prođem. Tu ja osjetim da mi očnjaci probijaju usta; eto mene ko iz intervjua s vampirom. Privučem dijete koliko sam mogla prema sebi da ga ne dira i kažem joj vrlo pristojno:
- Žena vaših godina trebala bi se znati odgovorno ponašati u situaciji koju živimo. Zar vas nije sram i nemate li nimalo osjećaja odgovornosti barem prema djeci, ako ne prema odraslima i prodavačima? Umalo ste nas srušili maloprije u hodniku i sad evo opet.
Ona je već kod vrata, pa se važno okreće prema meni i veli:
- Šta je, ti si jedna od onih koja bi vješala ko u srednjem vijeku? Malo morgen.
E pa nije zapravo svjesna da je za dlaku izbjegla kataklizmu. Ko prvo, najdraži frajer je bio sa mnom i nisam ni mogla ni htjela bit iznimno neugodna, recimo da je sustignem i napravim ko drugo. Ko drugo, u srednjem vijeku se nije vješalo neg spaljivalo. Ja ko okorjeli pušač uvijek sa sobom imam kresivo, znači moglo se desit da izađem za njom van i da gori ko rafinerijska baklja; čisto da demonstriram srednjevjekovnu tehniku korištenja vatre u neprehrambene svrhe. Nisam mogla jer da me odvelo u Remetinac iza bakljade ko bi pazio na najdražeg frajera.
Danas u Kauflandu kupovalo šećer ko da šećerna repa više nikad niknut neće, znači tukež i trpanje u kolica da se ima zaliha za idućih četrnajst godina. Otimali pakete jedni drugima. Pa čisto informacije radi, sutra i preksutra su na akciji nivea kreme i neke britvice, pa onda papirnati tanjuri i alufolija i kese za pečenje. To bi isto bilo najbolje otić kupit doživotnu zalihu. Šta fali, kupiš alufolije tristodvadeset komada i imaš i kad se tvornica koja ju je proizvela zatvori. Tak i britvice, isto samo utreseš u kolica pa nek broje na kasi; možda ne bi bilo loše uzet cijelu paletu, da prodavačica na kasi ne mora brojat kolko britvica stane u veća kolica. Kreme za lice baš i nije pametno kupit doživotnu zalihu, one ipak imaju neki rok trajanja pa da za petnajst godina ne dođe do preobrazbe kad kremu proizvedenu 2020. natrackate na lice i ujutro se probudite ko Godzila.
I sve je to već viđeno i opet se čudim ko pura dreku. Možda sa mnom nešta nije kak treba?
Post je objavljen 21.08.2020. u 22:39 sati.