Mnoge svoje osobne spoznaje zapravo dugujem dragim ljudima.
Mnoga svoja osobna otkrića zapravo dugujem dragim ljudima, znanima i neznanima.
Kad se osvrnem na razvoj sebe kao osobe, od djetinjstva do dana današnjeg, zapravo shvaćam koliko sam zapravo malo toga otkrila sama. Koliko god vremena provodila u izolaciji, prave spoznaje došle su tek u interakciji sa ljudima izvan labirinata koje sam nosila oko sebe.
Relativno rano otkrila sam da imam afinitet za brojeve i prirodne znanosti. Odnosno, dvije posebne nastavnice su to otkrile. Jedne od onih koje znaju motivirati i ohrabriti sramežljivo dijete da pokuša saznati više. Možda sam zbog njih i postala nastavnica, puno godina kasnije.
Otkrila sam tu negdje i afinitet za riječi. Možda malo ranije. Do sedmog razreda pročitala sam skoro kompletnu školsku knjižnicu. Moji roditelji su mi onda predali karticu velike gradske knjižnice. Bila sam tamo česti posjetitelj.
Tad negdje nastaju i prvi moji tekstovi, sad izgubljeni u vremenu. Prvi zapisi s ovog bloga datiraju u 2006. godinu, kad sam pohađala drugi razred srednje škole. U početku su me pratile samo malobrojne prijateljice koje sam imala u stvarnom svijetu. Dugo je bio mjesto duhova, koje sam posjećivala samo zato da ostavim zapis... Kome? Ne znam.
Moram priznati da je bilo osoba na ovom blogu koje su ostavili svoj trajni znak i na mom osobnom razvoju i na razvoju ovog bloga. Drage osobe su dolazile i odlazile, no ostat će... Zabilježene na mojoj duši. Nezaboravljene. Iako možda sad više nismo u kontaktu.
Vjerujem da ništa od ključnih stvari koje su definirale moj put zapravo nisam otkrila sama. Uvijek je tu bio taj netko. Možda ne da mi pokaže put. Nego da mi olakša odluku.
Nikad zapravo nisam rekla koliko sam iskreno zahvalna na tome.
Tako da ovom prilikom želim zahvaliti svima koji su sudjelovali... Koji još sudjeluju... I koji će sudjelovati u ovoj pomalo neobičnoj priči.
Neki od vas dodali su pokoji detalj, a neki cijeli okvir ove moje šarene slike.
Hvala.
Post je objavljen 20.08.2020. u 16:53 sati.