U ova ilivna, neslobodna vremena evo malo nježnih, ljubavnih stihova, davno napisanih! Možda se prisjetite svojih zaljubljivanja.Pozzzzz
Na uglu, koji, zapravo uopće nije ćoškast
Nju je iznjedrio Istok,
svitanjima i zorom,
jahala je neosedlano,
vjetrove,
znala boju oku svake oluje,
grijala se na dahu
zmajevom,
i uvijek je u džepu čuvala
ružičasti oblak,
bosonoga, nikad, nije dotakla tlo.
Njega je Zapad,
u sumrak, donio,
tamom podojio
i noge mu čizmama,
čavlenima za blato,crnicu,
za život prikovao.
Narandžasti mjesec
špagom za njega vezao.
Taj dan, nadasve običan,
njoj je ružičasti oblak,
odskitao tražeći,
najžalosniju vrbu osmjeh joj vratiti,
a njemu mjesec narandžasti,
otpetljao uzicu i zbrisao.
I sreli su se,
oboje u potrazi,
na uglu, koji to uopće nije,
zakrivljenom,oblom.
On je njoj pružio,
ruku mahovinom obraslom,
a Ona njemu na dlan,
zvijezdu isplakanu,
spustila,
Ružičasti oblak, zagrlio je
narandžasti mjesec.
Ona je po prvi put,bosonoga,
dotakla tlo,
a On čizme zbacio i poletio.
Od tad niti jedan dan nije običan,
jer kad obično susretne neobično,
na uglu koji, zapravo, uopće nije ćoškast,
dogodi se čudo-
ljubav mu je ime.
Neobično je ljubiti tminu,
kad vatrom si sazdan,
al kad tama za vatru ljubavi ima,
ljubav se,
uz ružičasti oblak i lunu ogromnu narandžastu,,
obično, neobično može dogoditi dogoditi svima.
Post je objavljen 20.08.2020. u 15:00 sati.