Marketing
Sjećanje kao san...
Vrijeme ne miruje… nezaustavljivo je… promatram stare fotografije… izranjaju nova nadahnuća… bude se sjećanja… iza zbilje titra svijet snovitosti…
Samsara, ta ljubavna igra vremena i čovjeka titra poezijom uspomena. Ikonografija sreće se ogleda u dubini tvog pogleda. Osluškujemo tišinu i volimo šutnju kojom pričamo o prohujalom vremenu.
Jedno davno ljeto na azurnoj obali. Mi i prijatelji na plaži... Vjetar je dotaknuo lice ljeta... obrisao znoj prepolovljenog mjeseca i donio smiraj uzavreloj zbilji... isušeno vrelo želja je prokapalo poezijom mora... razbuktali su se potoci čežnji... vratio se usnuli ritam srca... vidjeli smo ožednjelu pticu kako ispija nektar zemlje... vidala je stigmu na duši... u njenim očima se zrcalilo podnevno sunce...
Vrijeme Pariza... lutanje trgovima cvijeća, ptica, knjiga, ptica... sutoni na obali Seine... zagrljaji na mostu Mirabo... zalasci sunca na vrhu Eifela... titraji pijana na Chopinovom grobu... neka ljubav bude san, a ne obaveza... šapnusmo na grobu Abelarda i Heloize...
na paleti uspomena sjaje boje svih naših naglih ljeta i bjelina dana strahovanja… kao nekada tako ni sada ne bježimo od bolnih istina, od zastrašujućih dijagnoza, od sučeljavanja sa uraganima sudbine… dogodi se ponekad da leptir zatitra krilima u dolini suza i uzburka oblake uma… dogodi se poezija kiše koja ispire nataloženi mulj nekih tužnih događaja… to su trenuci katarze… trenuci oslobađanja iz kaveza zlih slutnji, trenuci uskrsnuća iz jednoumlja, trenuci porinuća na novu plovidbu pučinom života… nezaustavljivi proces inicijacije u sfere apstraknog razmišljanja… u misaonost iz koje se rađaju uvijek nova osjećanja osjećaja…
Promatram stare fotografije… tempi passati… iza nas ostaje labirint zrcala u kojem upoznasmo lice i naličje zbilje… ostalo je sjećanje kao plavi san...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 20.08.2020. u 09:19 sati.