Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Kuda ide ovaj svijet?

Možete li uopće pokušati zamisliti traumu koju prolazi desetogodišnja djevojčica, silovana od strane svog ujaka par godina i ostaje trudna? Dovedu je u bolnicu i liječnik joj napravi idemo reći kiretažu, u zemlji u kojoj je pobačaj zabranjen osim u slučaju silovanja, Pa protivnici pobačaja dignu hajku, traže da se liječniku zabrani rad. Jedna od najglasnijih, neka političarka, izrijekom kaže da je desetogodišnjakinji trebalo dovesti trudnoću do kraja, pa napraviti carski rez i dijete dati na usvajanje. Sve se ovo događa u Brazilu. Nažalost, takvih djevojčica ima strašno puno širom svijeta. Trpjeti seksualno zlostavljanje članova najbliže obitelji;
prestrašno je doživjeti ga od bilo koga, ali proživljavati ga sa deset godina...zapravo ostanem nijema na tako nešto. Od nevjerice, od bijesa, od nemogućnosti da osobno zavrnem vratom čudovištu koje ruši dječji svijet snova na tako bestijalan način.
Ne mogu vjerovati da nitko od obitelji ne primjećuje da se sa djetetom nešto dešava. Ne želim vjerovati da ne primjećuju. Kuda to ide ovaj svijet, i postoji li način da se monstrumi jednom zauvijek zaustave? Zar je tako teško donijeti odluku o drakonskom kažnjavanju nepopravljivih trauma koje se nanose djeci? Halo, o djeci govorimo. Strašno je govoriti o silovanju odraslih žena, ali silovanje djece...Na tako nešto ja zamračim. Mislim da mi čudovište iz ruku ne bi oteo vod specijalaca.
Pa možda dobiju par godina zatvora i izađu van, i opet naprave isto. DOKLE VIŠE? Koliko djece treba biti izmrcvareno? Svaka dječja suza pada kao gromada na leđa onima koji ništa ne poduzimaju da zakonom zaštite bespomoćne i najranjivije.

Da mogu, ja bi i padala umjesto mojih najdražih frajera. Da njih ne boli. Svaka njihova modrica ili ogrebotina zaboli me jednako kao njih. Kad je najdraži frajer nagnječio palac vratima ( srećom ne kod mene ), mislila sam da će mi srce otkazati. Onaj majušni palčić, plav i naotečen...radije bi da je meni otpao palac.
Zato ne mogu ni pomisliti koje boli trpe djeca, a ne čini se ništa da im se pomogne i da se zaustave čudovišta koja im nanose bol.
Njihove suze su nijemi vrisak koji se čuje do neba.
Zar je moguće da im ne možemo pomoći?

Post je objavljen 18.08.2020. u 20:54 sati.