Marketing
Tesa
Uopće mi nije i nikad neće biti jasno, zašto neki ljudi imaju psa kao kućnog ljubimca ili bilo koju drugu životinju, kad je ne osjećaju kao biće, nego je drže kao neku, tek tako, stvar, ispred kuće, u kući...stanu.
Gledam je kad prolazim ispred tog dvorišta, a prolazim baš zbog nje, Tese.
Željna pažnje, ljubavi, igre, društva, prelijepa zlatna retriverica...Dane provodi u tuzi, sklupčana u dvorištu, pored kućice koju je davno prerasla i kao da čeka da joj se netko javi, da je primjeti...Sara je često posjećuje, molila je i vlasnike da će je, ako nemaju vremena, ona prošetati...Ali ne!...Rekli su,"hvala ne treba!"Sad je Sara krišom posjećuje, a i ja...Tako je sretna, tada...Njena čežnja za društvom je opipljiva i bolna...Kako ti ljudi, njeni vlasnici to ne mogu osjetiti.?...Kakvi su to ljudi? Da barem postoje neke naočale koje bi im, kad ih stave, mogle predočiti što Tesa osjeća...Razmišljala sam da je otmemo... Da, i na to sam pomislila...Jednostavno uđemo u dvorište i odvedemo Tesu u svijet koji će joj pružiti ono što zaslužuje, ljubav, pažnju, radost...Ili, da ponudimo vlasniku da nam je proda, možda bi pristao...Još razmišljamo što da napravimo...Nismo odustali i pronaći ćemo način koji će biti najbolji za nju. Tesa je zaslužila biti sretna, kao i sva dobronamjerna, nevina i bespomoćna bića, na ovom svijetu, ma tko ona bila.
Post je objavljen 18.08.2020. u 08:39 sati.