Marketing
Mednjan – izgubljeni srednjovjekovni grad
Na cesti D75 (Pula-Plovanija), na dionici između Vodnjana i Bala, oko 500 m sjeverozapadno od raskršća s cestom L50135 (koja vodi u naselje Gajana), s desne strane ceste nalazi se veliko šljunčano parkiralište. Tu smo parkirali auto.
Prešli smo na drugu stranu ceste D75 i ubrzo smo stigli do kažuna pod nazivom Novi kažun Santolina. Pored kažuna počinje makadamska cesta Strupe de Lion. Cesta vodi između suhozida koji omeđuju maslinike na čijim je rubovima nerijetko sazidan kažun.
Cestu samo napustili nakon šestotinjak metara. Skrenuli smo lijevo na poljsku cestu koja vodi uz rub maslinika. Na nekim mjestima je vidljiv suhozid s ugrađenim nišama. Malo dalje je cesta postala neprohodna tako da smo preskočili na drugu stranu suhozida, na poljsku cestu, preko urušenog dijela.
Poljska cesta, koja kasnije "postaje" makadamska, ima savršeno ravan pravac i oko nje se nalaze maslinici, suhozidi i kažuni. Nakon šestotinjak metara smo stigli do ceste D75.
Cestu D75 smo napustili nakon niti sto metara tako što smo skrenuli desno na makadamsku cestu (putokaz biciklistička staza 329).
Nakon 150 metara smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno. S raskršća se pruža, kroz maslinik, lijep pogled na Brijunsko otočje.
I dalje smo prolazili karakterističnim krajolikom vodnjanštine. Oko četiristotinjak metara od raskršća se nalazi crkva sv. Tome iz 14. stoljeća kojoj se urušio krov prije pedesetak godina.
Šestotinjak metara dalje, cestom od crkve, nalazi se veliko raskršće makadamskih i poljskih cesta Crozera de Strupe de Lion.
Od raskršća smo nastavili makadamskom cestom prema sjeveru.
Nakon šestotinjak metara smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja vodi do asfaltirane ceste blizu zaseoka Mednjan, udaljene oko jednog kilometra (pratimo putokaz biciklističke staze 327).
Na toj smo dionici ugledali zvonik crkve sv. Eufemije u Rovinju, koji je udaljen gotovo 20 kilometara zračne linije.
Na svim smo se raskršćima držali ravno i malo prije nego što smo izašli na asfaltiranu cestu došli smo do romaničke crkve sv. Martina iz 8. ili 9. stoljeća.
Crkva sv. Martina je obnovljena 2013. godine. U blizini crkve (jugozapadno) se nalazio srednjovjekovni grad Mednjan. Srednjovjekovni grad se nalazio dvjestotinjak metara od današnjeg zaseoka Mednjan, a posljednji stanovnici napustili su grad 1226. godine zbog kuge i učestalih provala, preselivši se u Vodnjan.
Kada smo izašli na asfaltiranu cestu otvorio nam se pogled na zaseok Mednjan.
Skrenuli smo lijevo i nakon nekoliko desetaka metara stigli do table koja obilježava lokalitet Sv. Germana.
Na tom lokalitetu se nalaze ostaci bazilike sv. Germana koji su otkriveni 2008. godine, a u međuvremenu su "izgubljeni" u gustoj vegetaciji. Bazilika se nalazila zapadno od srednjovjekovnog Mednjana, a pretpostavlja se da potječe iz bizantskog razdoblja (druga polovina 6. Stoljeća).
Okrenuli smo se za 180 stupnjeva te krenuli asfaltiranom cestom. Nekoliko metara nakon mjesta gdje smo izašli na asfaltiranu cestu, s desne strane, nalazi se lokva koju je žabokrečina "obojila" zelenom bojom.
Nastavili smo asfaltiranom cestom prema sjeverozapadu i nakon 1,5 kilometra stigli do ceste D75. Na toj dionici smo vidjeli nekoliko kažuna koji se nalaze bliže i dalje od ceste.
Kada smo došli do ceste D75 skrenuli smo desno. Narednih dvjestotinjak metara hodali smo uz cestu, da bi potom skrenuli desno na plinovod.
Plinovod smo pratili prema jugoistoku, te smo nakon četiristotinjak metara stigli do lokacije koja je poznata pod nazivom "Kod križa" na kojoj se nalazi visoki metalni križ.
Nastavili smo dalje do pozicije gdje smo prešli cestu D75, s početka izleta.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 7,35 km.
Post je objavljen 17.08.2020. u 19:22 sati.