Završavala se rekonstrukcija prelijepe obiteljske kuće u otmjenoj gradskoj četvrti, nadomak prekrasne šume...
Kako sam sudjelovala u tom projektu i bila ponosna napravljenim, pozvala sam prijateljicu i kolegicu po struci da joj pokažem to čudo od arhitekture...
Krenule smo od potkrovlja i upravo došle do podrumskog dijela, gdje je napravljen prekrasan bazen iz kojeg se pružao pogled na šumu i krošnje drveća, kad ugledah, iza ograde, malu zlatnožutu glavicu, još sasvim malene lisice...Obožavam životinje i instiktivno sam znala da se nešto nepredviđeno dogodilo jer bi od straha sigurno pobjegla kad me je vidjela...Polako sam prišla ogradi i primjetila sam da se mala lisica zapetljala u tek pokošeno i odrezano granje na tlu, koje joj je napravilo, onako maloj i još krhkoj, zamku...Dok sam joj prilazila i ja sam nagazila na tek pokošene koprive koje su me dotakle po nogama iznad tenisica i odmah me koža počela peckati, ali želja da pomognem nemoćnom biću u nevolji, bila je jača od svih kopriva ovog svijeta...Polako sam izvukla malo stvorenje iz "zamke" i spustila ju na malu usku stazicu koja je vodila duboko u šumu....Nešto dalje na stazi već ju je čekala mama i mahala zlatnim raskošnim repom...Nadomak grada, idilična, šumska bajka...Požurila sam prema ogradi, ne znajući je li mama lija shvatila da sam pomogla njenom mladunčetu ili je mislila suprotno..
Za svaki slučaj otišla sam na sigurniji "teritorij"... Moja prijateljica je za to vrijeme obilazila unutrašnjost kuće i divila se njenoj ljepoti ...Tako očarana nije ni primjetila da sam nestala, a ni slutila što sam u međuvremenu doživjela... ................