Bi li naslovna stranica “Hrvatskog tjednika” broj 829, koji je izašao 13.kolovoza 2020. trebao izražavati poruku o snazi i kvaliteti slobode medija u Hrvatskoj?
Zapravo poruka naslovne stranice na kojoj predsjednik Vlade RH Andrej Plenković i podpredsjednik ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved imaju prekrivene oči sa trakom na kojoj urednik lista Ivica Marjačić pita JESU LI ta dvojica političkih čelnika slijepi ili glupi, te u pitanje upleo prezime Pupavac, za kog javnost zna tko je, te ih on u kontekstu rata, navodno vuče za nos. Kakva bizarnost i glupost! Tiskovina je puna tekstova koji su potpuno neprihvatljivi, jer ne slijede politički trenutak, autori, uključujući i Marjačića pišu ne birajući riječi. Takvo pisanje doslovno nije vrijedno nikave analize jer ima previše uvredljivih i teških rečenica koje, da Marjačić sluša posljednja događanja na relaciji srpsko – hrvatskih odnosa u Hrvatskoj, ne bi napisao.
Urednik pokazuje kroz tekstove da ne razumije ni vrijeme korone u kome živimo, a javno objavljuje. Kako može novinar ne nrazumijeti i ne uvažavati ono što je aktualno a pisati u kontekstu aktualnosti? Kako se urednik i novinar Marjačić ne boji tužbe , jer tekstovi objavljeni u 829. broju jako lako tiskovini mogu priuštiti tužu- ne samo jedne osobe nego više njih. A onda nestati s hrvatske medijski scene, zbog nemogućnosti isplate potraživanja.
Do sada je bilo uobičajeno da samo rijetko osjetljivi i karakterni uvrijeđeni čitatelji tužbom traže odštetu za duševne boli kada su uvrijeđeni, a da u prvom planu i nije dokazivanje činjenica i neistinito pisanje. Ali ovo što je objavio Hrvatski tjednik u ovom broju a odnosi se na Domovinski rat, oslobodilačku vojno redarstvenu akciju OLUJU, Srbe i Hrvate, postaje iritantno. Jer u tekstovima ni urednik ni novinari ne biraju riječi – pišu na način koji treba postati prošlo i završeno vrijeme.
Hoće li premijer Plenković i podpredsjednik Medved preko ovog javnog pisanja i objavljivanja prijeći šuteći, kao da nisu ništa vidjeli ni pročitali? Margareta Zouhar Zec