Ima dana kada mi se ne kuha.
Ležimo jedno do drugoga u rashlađenoj sobi.
Gladna sam, k vragu, a lijena ... pa kažem, onako, više za sebe ali da me ipak čuje:
- Nitko na svijetu ne peče jaja kao ti ...
- Želiš da ti napravim?
Oči mi se smiju.
- Sad ćeš vidjeti što ću ti napraviti!
Promatram iz horizontale, ali kako ga volim gledati u kuhinji, ustanem i sjednem za stol. Podbočim glavu rukama i promatram ... savršena mišićava leđa i ruke ... uposlene spremanjem obroka za mene ...
Vadi iz hladnjaka sir, jaja, papriku, kulen i kruh.
Zapeče papriku na maslinovom ulju, doda jaja i pusti ih da se peku. Za to vrijeme, uključi toster i u njega stavi dvije fete kruha. Promiješa jaja i doda kulen narezan na kockice. Za to vrijeme, kruh se ispekao, pa na obje fete nariba sir. Doda na to ona jaja iz tave, poklopi drugom fetom kruha i još malo sve zapeče u tosteru.
Uzima tanjur, izvadi sendvič iz tostera, razreže mi ga na tri komada, da lakše jedem i stavi tanjur pred mene.
Uživala sam u tom obroku.
Kasnije, dok sam izlazila iz stana, dobacio mi je:
- Lijepo se provedi.
- Hvala, hoću.
- Volim te, kaže i dobaci leteći poljubac.
- I ja tebe, vraćam poljubac na njegove usne.
- Tko peče najbolju kajganu?
- Samo ti ...
Post je objavljen 13.08.2020. u 16:13 sati.