OSOBA ZNAČAJNIH POJEDINAČNIH DOPRINOSA HRVATSKOJ KULTURI
Tonko Maroević akademik hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj, najviše s talijanskog jezika, istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar umro je iznenada 11. kolovoza u Starigradu na otoku Hvaru u svojoj obiteljskoj kući u 79. godini života. Rođen je u Splitu, 22. listopada 1941. Maturirao je u splitskoj Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1976. tezom „Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas.“ Na istom je Fakultetu bio asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti od 1965 do 1970.Od 1970. do umirovljenja u zvanju znanstvenog savjetnika . Od 2011. radio je na Institutu za povijest umjetnosti te predajući kao profesor povijesti umjetnosti.
Od 2002. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bio je član raznih komisija i ocjenjivačkih sudova za dodjelu nagrada umjetnicima. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Povodom Maroevićeve smrti Matica hrvatska, čiji je bio član , prisjeća ga se slijedećim riječima:
Matica hrvatska u povodu smrti akademika Tonka Maroevića, svoga člana, odbornika i dužnosnika, izražava duboku tugu te sućut obitelji i prijateljima. Izgubili smo čovjeka koji je Matici hrvatskoj od obnove rada 1989/90., kao i cijelom hrvatskom društvu, dao jedan od najvećih pojedinačnih doprinosa hrvatskoj kulturi. Više dužnosti u upravnim tijelima u prošla tri desetljeća obavljao je čak i kada dužnosničke obveze nisu pripadale djelokrugu njemu bliskih i dragih pitanja umjetnosti, žarom koji je cijela Matica hrvatska prepoznavala, voljela i cijenila.
Kao »dobri duh hrvatske kulture« (K. Bagić) akademik Maroević više je desetljeća aktivno sudjelovao u radu Matice hrvatske, njezina Nakladnoga zavoda i njezinih ogranaka kao autor, urednik, prevoditelj, priređivač i predstavljač knjižnih i periodičkih izdanja, kao organizator i promotor Matičina galerijskoga programa, naposljetku i kao Matičin dužnosnik.
S Matičinim časopisima, napose s Kolom i Životom umjetnosti, počeo je redovito surađivati tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Nakon sloma Hrvatskoga proljeća i utrnuća Matičina rada nastavlja suradnju s njezinim Nakladnim zavodom kao suradnik Pet stoljeća hrvatske književnosti, tada najvažnije hrvatske književne edicije, a nakon obnove Matičina rada početkom 1990-ih kao esejist, pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritičar javlja se s brojnim prilozima u Matičinoj periodici (Kolo, Vijenac, Hrvatska revija, Dubrovnik, Književna revija, Riječi, Zadarska smotra, Zaprešički godišnjak). Za Maticu hrvatsku u proteklih je dvadeset godina priredio i uredio brojna knjižna izdanja hrvatskih književnika, poput izdanjâ Luke Paljetka, Nikice Petraka, Borisa Marune, Drage Ivaniševića, Josipa Pupačića, Tina Ujevića, Slobodana Novaka, Hrvoja Pejakovića), a u Matičinoj nakladi izišli su njegovi vrsni prijevodi Dantea i Monaldija.
Godine 2011. utemeljio je Matičinu pjesničku zbirku Podzvizd u kojoj kao urednik potpisuje dvadesetak izdanja suvremenih hrvatskih pjesnika, a nakon smrti akademika Ante Stamaća (2016) preuzeo je i vođenje Stoljeća hrvatske književnosti, središnje Matičine biblioteke za koju je priredio izabrana djela Ivana Slamniga i Grge Gamulina.
Akademik Maroević bio je dugogodišnji član Matičinih upravnih tijela: u radu Glavnog odbora MH sudjeluje od 1994., a kao član Matičina Predsjedništva obavljao je dužnosti književnoga tajnika od 2010–2014 i potpredsjednika Matice hrvatske od 2002–2010. godine
Matica hrvatska utemeljena je kao kulturna ustanova i živjela je uvijek od povjerenja u kulturu. Akademik Tonko Maroević upravo je zato u njoj našao prostora za svoje djelovanje: poštujući svaki ljudski dar, osobito je držao do kulturnog čina, vjerujući da on obogaćuje čovjekov život. Bio je jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca i jedan od najvećih matičara našega vremena.
Post je objavljen 13.08.2020. u 05:22 sati.