Napoji me Duše Sveti
Napoji me svojim srebrom i zlatom.
Napoji me - da svijetlim.
Neka svjetlo Tvoje uvijek drugome
I kroz mene svagdan i obnoć služi.
Drugome me, Duše Sveti, k'o svijeću Uskrslog u ljubavi podaj.
Moju ruku, kao svoju, pruži.
Dozvoli mi da tinjam u oku brižne majke.
U srcu djeteta
I u bar pola njegova svijeta.
Tek me na jednome mjestu drži
Ili me šalji u okrug planeta.
I neka sam ponekad sve.
I neka sam ništa, ako tako treba.
Neka sam samo tvoje sjenke tanka i nevidna sjena.
Dopusti mi ,Duše, da ne uzvisim se nikad.
Pomozi mi da uvijek budem krotka, tiha i malena.
Napoji me Duse Sveti
Napoji me svojim srebrom i zlatom.
Napoji me - da svijetlim.
Ako i nemaš za me velika djela
Daj mi tek da plutam k'o luč na Tvojoj vodi.
Na pučinu me sa sobom povedi
Il' me ostavi u nekoj opskurnoj kavani - u čaši.
Gdje god da sam održi me budnom, Duše.
Ako usnula bih, makar i kratko, Ti me slobodno gurni, viči, galami, maši!
Mogla bih, možda, biti i lampion što leti do šarenih ptica.
Eh, da sam jedno s Tvojim vjetrom što puše!
Fenjer jednokratni što se pali za one kojih nema.
Neka svijetlim nekome barem, može i vrlo kratko, Duše.
Mogu li biti katodiopter na dječjem biciklu?
Oh! Daj da budem dio školske torbe za đaka prvaka!
Olovka. Gumica.
Ukosnica barem u boji neona.
Il' maglenka na vozilu čijeg tate.
Pa, daj mi više!!!! da svijetlim makar maslačku i kokotu ranom zorom.
Možda gladnoj sovi u kasne noćne sate.
Daj mi da svijetlim, kome god Ti želiš
Dobri moj Prijatelju
Dragi moj Brate.
Post je objavljen 11.08.2020. u 02:25 sati.