Obično relativno brzo pronađem odgovor na pitanje "Kako?". Znam gdje potražiti informacije. Kombinirati ih u smislen odgovor.
Mehanika stvari je zapravo manji problem. Bilo svakodnevnih sitnica, bilo relativno kompleksnih pitanja.
Odgovor na pitanje "Zašto?" puno je teže naći.
Mislim da je odgovor na naša pitanja "Zašto?" uvelike individualan. Ne ovisi samo o osobi, nego i o okolnostima, trenutku.
Iskreno ne vjerujem ljudima koji tvrde da su odgovorili na to pitanje. Još manje dok nude univerzalan odgovor.
Jedan koji bi trebao odgovarati svima. Čisto zato jer smatram da nešto takvo ne postoji.
Bilo je puno jutra u kojima sam se budila i tragala za svojima "Zašto?". Tražila sam neki motiv, pokretačku snagu...
Odgovor koji je nosio vrijednost postojanja toga dana. Osobama s kliničkom depresijom potrebni su jasni motivi i odgovori.
Ovaj mi je uvijek izmicao. Ponekad sam ga mogla dotaknuti, ali nikad obuhvatiti.
Izmicao se toliko vješto da sam mislila da je zapravo neuhvatljiv. Da sam osuđena na besmisao.
Da zapravo u ovom svijetu malo što ima smisla i razloga. Upadala sam u opći kaos.
A onda sam se jednog jutra probudila i zaključila da zapravo nije bitno.
Tu sam. Postojim. Možda svijet i je kaotičan. Možda i ja jesam kaotična. Ali dano mi je toliko potencijala...
Dišem. Krećem se. Imam sposobnost stvaranja. I to je sasvim dovoljno.
Napravit ću idući korak samo zato jer mogu. Možda će se činiti besmislen, ali će biti korak u nešto.
Korak po korak, riječ po riječ... Šarena tabletica za šarenom tableticom... Stvari nisu dobile smisao.
Ali nešto je izgrađeno. Jedan život. Nešto novo. Drukčije. Osobni mali svijet.
U kojem odgovor na pitanje "Zašto?" uopće nije bio potreban.
Ipak, s vremenom sam naučila da su naši razlozi uvijek duboko osobni... Nikako apstraktni.
Moji razlozi su... Umjesto ljubavi s velikim LJ onaj trenutak pred san...
Kad držimo jednog drugog za ruku i prije spavanja kažemo jedno drugom da se volimo.
Naša mala obitelj u nastajanju. To biće koje skoro dolazi na svijet.
Zatim, puno dragih lica koja su neizostavan dio ove cijele priče...
Osjećaj ispunjenosti nakon što sam naučila sebe ili nekoga nešto novo...
Ukalupljivanje svih tih malih trenutaka u riječi. Dijeljenje.
Polagano otvaranje svijetu. Iskreno se veselim svemu tome...
To je pravi odgovor na svako moje pitanje "Zašto?". Moji razlozi.
Post je objavljen 10.08.2020. u 09:19 sati.