I dok polagano, čak senzualno, uvlačim se u, tako, dugo isčekivan zagrljaj, kao u zagrljaj mog najnježnijeg i najstrastvenijeg ljubavnika, u krevet moj, i dok pokrivam se livadastom, svilenom posteljinom pitam se -
Jesam li, u skorašnje vrijeme, išta dobro napravila ? -
Spuštajući glavu, na jastuk, livadom presvučenu, odgovor je - Ne znam!
Zadnja umorna misao prije sna mi je - Stvarno pojma nemam!
A VI ? Znate li?
PS. Nisam neka od fine, markirane odjeće.Traperice bijela T-šrt , patike, su mi je, izvanjski autfit. Al volim, svileno donje rublje i svilenu posteljinu. Kad zatvorim vrata doma mog ( di on već bio) hoću ćutjeti samo ugodu. Oazu gdje sam, sigurna, gdje je sve po mom, bar na par sati...mojih il naših zajedničkih. Stojte mi ponosno i zdravo ( il odmarajte isto tako). Pozzz topli iz konačnoooo tople tuđine, šaljem svima!