Marketing
GOVOR PREDSJEDNIKA RH MILANOVIĆA U KNINU POVODOM 25 OBLJETNICE VOJNO REDARSTVENE AKCIJE OLUJE
ODNOSI HRVATA I SRBA SU VELIKA ŠANSA
Pozdravivši prisutne uzvanike i goste po funkcijama i političkoj važnosti predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović započeo je svoj govor u Kninu 5.kolovoza 2020. Objavljujem predsjednikov govor.
Uz tekst govora objavljujem i fotke koje prikladno prate tekst. Fotke sam (mzz) snimila s tv ekrana.
Predsjednik RH Zoran Milanović za vrijeme svog govora na trgu u Kninu 5.8.2020.
" Gospodine predsjedniče Sabora, predsjedniče Vlade, generale Gotovina i svi drugi visoki gosti i domaćini čast mi je,zaista čast, ovo je posebna prilika govoriti na 25 godišnjici od Velike pobjede.25 godina je jako dugo razdoblje u formiranju i životu jednog čovjeka, djeca koja su tada rođena danas su već formirana, manje-više zadana, u 25 godina odnosi među državama i odnosi u svijetu se mijenjaju, redefiniraju. U ovih 25 godina, mi smo odmakli daleko. I nismo isto društvo koje smo bili prije 25 godina. O tome dobro govori govor predsjednika Vlade koji toplo pozdravljam i vjerujem i nadam se da će se pretočiti u stvarnost u život i u kulturu srca, koje će nas obilježavati kao naciju ali napredno, otvoreno, građansko, ali i etničko društvo države hrvatskog naroda.
Polaganje vijenca u Kninu: s lijeva predsjednik RH Sabora Jandroković, general Gotovina, predsjednik Milanović i premijer Plenković
25 godina je voda duboka i vrijeme je da se u njoj ogledamo i ne nužno da govorimo o zajedništvu, jer ono u demokraciji nije uvijek u potpunosti moguće. Ali da budemo zajedno, da se okupimo, da razgovaramo o stvarima koje nas spajaju i koje nas dijele koje gledamo različitim pogledom, pogledom nekoga iz velikog grada, nekoga iz maloga grada ili pogledom hrvata, ili pogledom srbina. To nisu nužno uvijek isti pogledi. Bitno je da se razgovara, bitno je da se probleme otvara i stavlja na stol. I zato ja neću ponavljati ono što su rekli predsjednik Sabora i predsjednik Vlade i general Ante Gotovina zapovijednik naše vojske u ovom području, jer puno to ga što je rečeno, ili sve što je rečeno je dobro i ja se stime slažem. Govoriti ću o dvije stvari :govoriti ću o etapama našeg puta do pobjede i govoriti ću o nećemu što je na ovim našim prostorima uvijek bio veliki teret, veliki izazov, ali i velika šansa, a to su odnosi hrvata i srba.
Jedan veli državnik je prije puno godina u vrijeme najvećeg rata definirao, opisao put svoje države do pobjede kroz jedan četverofazni diktum pa kaže : u ratu odlučnost, u porazu prkos i otpor ,u pobjedi velikodušnost, i u miru dobra volja. Kako univerzalno! I kako primjenjivo i na naš put!
U ratu koji je nametnut, u ratu u kojem su nas napali oružjem koje smo mi i Slovenci plačali, u ratu koji nismo htjeli, jer nitko normalan ga ne želi, bili smo od prvog trenutka zatečeni i suočeni sa situacijom za koju se nitko nije spremao. Oni momci kojima sam jučer imao čast podijeliti odlikovanja na šimunskoj cesti, između Maksimira i zagrebačke Dubrave su 90. godine u kolovozu došli sa plemenitom namjerom da služe svojoj drživi,momci iz Hercegovine iz okolice Tomislavgrada, moji vlaji, dalmatinci , slavonci, najmanje zagrepčana, nisu znali što ih čeka. Voljeli su hrvatsku državu, i rat se dogodio u treptaju oka. Jako je teško bilo, jako je teško bilo to, govorim kao čovjek već u nekim godinama, i kao državnik s nekim iskustvom znati što je pred tobom, predvidjeti tuđe reakcije, reakcije međunarodne zajednice i graditi hrvatsku vojsku. To je zadatak koji je rađen punih pet godina. Predvodio ga je prvi hrvatski i još važnije, ratni predsjednik, Franjo Tuđman.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman na Kninskoj tvrđavi
Posao koji je tada napravljen, koji je rađen s ljubavlju i vizijom ali i posao i organizacija je nešto iz čega bi Hrvatska mogla učiti i kada bismo se u mnogim javnim poslovima, ponašali na takav način bili bismo jači kao zemlja.Ta pobjeda nije pala s neba, ona nije slučajna, ona je rezultat rada, planiranja, koncentracije i inteligencije stotina i stotina tisuća ljudi, ali ne milijona ljudi, jer svi mi ostali koji u tome nismo sudjelovali smo dužni biti zahvalni, poginulima, ranjenima i njihovim obiteljima.Jer kao u mniogim ratovima odlučuje i prevagu čini malo dobrih i malo hrabrih ljudi. Drugi gladaju, komentiraju i na kraju ubiru plodove tuđega rada. Tako je bilo i tako će biti. To je što se tiče rata i odlučnosti.
Taj rat je počeo porazom, teškim mukama, prognanicima, i onimaa koji nisu imali dovoljno vjere i snage je izgledao kao poraz. U porazu prkos i otpor. I za to treba karakter uspravnost, snaga, vjera, ljudska vjera, religija za onog kome se pomaže, a u tome se nalazi najveći broj ljudi, i to je zdravo, plemenito, nikada nikoga nije naučilo ničem lošem nego dobrom.U tom ratu otpor je na početku izgledao kao uzaludan, a kasnije su se već počele vidjeti konture pobjede i uspjeha, kao na svakom velikom putu. I tu fazu Hrvatska je odživjela, ne samo odradila na moćan i veličanstven način. I došla je pobjeda, ne sama od sebe. Izvojštili su je, dobili su je, uzeli su je naši hrabri vojnici, njihovi zapovjednici u cijeloj Hrvatskoj, a ovdije u ovoj blizini , odakle puše vjetar sa Dinare na lokacijama kao što je Vještić gora, kao što je Antića glavica, gdje su živote ostavljali mladi Varaždinci, Međimurci, Dalmaatinci, pripadnici 7. gardijske brigade 4. splitske i skorO cijelo vrijeme mjesecima 126. domobranske sinjske pukovnije koja je tamo praktički živjela. I pobjeda je postignuta. I u toj pobjedi trebali smo biti velikodušniji i organiziraniji nego što smo bili, o tome je nešto govorio i premijer.
Nikada srećom nismo potonuli u ponor moralne katastrofe. A to se nekima u povijesti, nekim narodima i nacijama, njihovim vodstvima, događalo. Grešaka je bilo, bilo je zločina, koji su nas kasnije ne samo da su ljudski kršćanski loši, koštali su nas.
Sve te priče o zajedničkom zločinačkom poduhvatu koje ne trpe detaljniju racionalnu analizu, sve je to posljedica grešaka, nažalost koje smo napravili činjenjem, ali i ne činjenjem u prvim mjesecima nakon veličanstvene pobjede. Velika lekcija za nas, vjerujem ne za neki drugi rat, jer ne vjerujem u neki drugi rat, ali velika lekcija u ljudskom smislu, da paziš u svakom trenutku i da ti koncentracija, kada su državni poslovi u pitanju, nikada ne popušta. Hrvatska država je kasnije ispravila tu grešku ,ali nažalost jedan teret ostaje.
S lijeva: Boris Milošević podpredsjednik u Vladi Andreja Plenkovića za društvene djelatnosti i ljudska prava. Milošević je rekao da
je došlo vrijeme da se prekine spirala mržnje.
Zato posebno cijenim današnju nazočnost podpredsjednika Vlade i svog nekadašnjeg suradnika u mojoj Vladi prije šest, sedam, osam godina. Jer doći ovdje i slaviti, a ovo je proslava, ovo nije komemoracija, mi se ovdije radujemo i slavimo, svojim uspjesima, doći ovdje i pridružiti se Hrvatima u proslavi jednog datuma, to nije matematička linearna jednađba, to je arhitektura srca i duboko emocijonalno pitanje. I to nije mala stvar. U miru – to je četvrta etapa, četvrti element diktuma- u miru dobra vjera i dobra volja. Mi smo odmakli na svom putu, europska smo država, sve bolji i bolji smo u javnim poslovima i moramo biti još bolji i uzeti svaki euro. To mora biti u svakom ratu, u svakoj operaciji, svakoj ljudskoj borbi i nastojanju. Ne može uvijek svaki cilj biti ispunjen, ali te ciljeve treba postavljati visoko. Dolazim do hrvatsko srpskih odnosa.
Više od stotinu godina, još od početaka faktične pa i pravne Srbije i Beograda,ti odnosi su komplicirani. Bila je Jugoslavija koje više nikada neće biti. Na početku je jedina moguća brana hrvatskom narodu da ostane cijeli u jednoj državi, kako god se zvala, da ne bude raskomadan između talijana, mađara, budimpešte, karađorđevića, da budemo svi u jenoj državi. Jer mi smo prema duhu ustava država hrvatskog naroda. Izjalovio se taj napor vrlo brzo, bilo je sukoba, krvoprolića, bio je građanski rat 1941-1954, bila je agresija 1991. i nakon toga nikako da uđemo u fazu normalnih odnosa. U fazu odnosa u kojima će prevladavati poštovanje i konstruktivnost, kao da smo i dalje opterećeni stvarima koje su nas morile i koje su posljedica agresije iz 90.ih godina. Ja znam da govorim očima hrvata i kada kažem da je neki problem u politici koju Beograd danas vodi da će to biti tumačeno kao riječi hrvata i hrvatskog predsjednika, koji to radi maltene po službenoj dužnosti
.Ali mi smo tu. Naša dobra volja i dobra vjera postoji, želimo surađivati. Želimo raditi, želimo poslovati, želim znati da kada nam naši ljudi rade neki posao, u Srbiji i ako dođe do problema, da će taj sud biti nepristran, kao što će to biti i hrvatski sud, da uđemo u jednu dugu konstantu, u jednu novu paradigmu odnosa, jer odnosi tih dvaju naroda, ovdje u ovom dijelu Europe su jako važni. A umjesto da se natežemo i prepucavamo na način na koji se to katkad radi, nitko nam ne radi o glavi, drugi nas uopće ne primječuju. Ti odnosi moraju biti bolji, ja ću sa svoje strane dati sve što ja kao hrvatski predsjednik mogu i smijem dati, jer mi je zaštita hrvaatskog interesa i ustavotvornog poretka Prva, ali ću dati sve da to bude bolje. Na drugoj strani je da pokuša to isto. Vidim da i predsjednik Sabora i predsjednik Vlade o javnom poslu u ovom trenutku razmišljaju, a vjerujem i djeluju na isti način.
Dragi prijatelji, još jednom sretan Vam ovaj veliki dan. Ovih 25 godina je bilo sjajno veliko putovanje, a život mi je prije svega putovanje. I današnje riječi, današnja atmosfera m iprema riječima jednog velikog hrvatskog pjesnika, ponovno budi iskru oka: Živjela Hrvatska ko narod silna, ko sunce visoka." Završen govor predsjednika Milanovića!
Bio je to ne pripremljeni govor – bez čitanja- predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića u Kninu na gradskom Trgu 5. kolovoza 2020. povodom DANA POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, DANA HRVATSKIH BRANITELJA,
I 25. OBLJETNICE VOJNO-REDARSTVENE OPERACIJE OLUJE.
(Margareta Zouhar Zec)
Post je objavljen 05.08.2020. u 20:32 sati.