Marketing
Žena ženama
U posljednje vrijeme na društvenim mrežama viđam sve više postova o tome kako je svako tijelo za plažu, kao što sam vidjela i nekoliko žena koje su se slikale u kupaćem kostimu, a nemaju tijelo prilagođeno današnjim standardima, kao što su vitke noge, vitak struk, utegnut trbuh i sl. Bilo mi je drago zbog toga jer sam ja ona koja nikada nije imala savršene proporcije.
Odrastala sam bivajući punija. U pubertetu sam držala dijetu da bih izgubila kilograme i došla do neke optimalne težine. Nije bilo lako gledati ljepše i zgodnije cure od mene koje su nosile manje brojeve hlača, manje košarice grudnjaka, koje nisu uvlačile trbuh na plaži, koje se nisu sramile sjesti da im se ne objesi trbuh, one koje su bez problema nosile tajice dok je meni to bila noćna mora jer je isticalo ionako moje prevelike noge. Ne mogu reći da mi i danas nije to pomalo opterećenje, naročito u svijetu društvenih mreža koje su prepune lijepih slika i promiču određene standarde za koje, ako se imalo razlikuješ, nisi in. Danas je in biti u formi, vježbati i raditi sve da bi bio u proporcijama. Ponekada pomislim što je s nama koji nismo u veličini S, B ili C košarici grudnjaka ili hlača broj 36? Jesmo li i mi lijepe? Zaslužujemo li slikanje u kupaćem kostimu na plaži? Jesmo li takve poželjne ili već sada moramo trčati da sustignemo ono na čemu se teži?
Lako je meni sada pisati. Tko me sprječava da krenem na dijetu i krenem vježbati. Zahtjevalo bi to mnogo truda, volje, vremena, živaca, ali došlo bi do nekog rezultata. No, je li to ono što ja želim? Je li svaka od nas mora biti identična, ukalupljenja u neka očekivanja koja su neki tamo postavili? Ne opravdavam to što imam možda nekoliko kilograma viška, nije u tome cilj, već je cilj reći kako ne moramo biti savršene. Što se tiče konkretno kilograma, uvijek sam nastojala hraniti se zdravo, kretati se pa i ići na treninge. No motiv mi je bio isključivo zdravlje. Mislim da je mnogima ono što će reći netko izvana.
Nije samo stvar u kilogramima. Mi žene kao da se kažnjavamo za svaku „nesavršenost“ koju posjedujemo, bili to kilogrami, visina, boja kose, male trepavice, veliki nos, tanki nokti, prištići i akne na licu, dlakavost...ma do sutra bih nabrajala. Nisam dugo čula da je ijedna žena rekla da je ponosna na neki dio sebe. Koliko samo puta smo sklone komentirati kako nešto ne valja, nije dobro i o tome voditi duge razgovore pune frustracije. Opet zbog neke nametnutosti izvana. Već sam u nekom ranijem tekstu pričala o svojim kompleksima, pa ne bih opet ovdje, ali kolike su samo godine prošle dok sam na sebi počela uočavati stvari koje mi se sviđaju. Dok sam došla do te spoznaje već sam bila odrasla.
Bit je u tome da ti, ženo koja ovo čitaš, si lijepa. Prekrasna si i sa celulitom i sa strijama i s nekoliko kilograma viška. Lijepa si iako nemaš idealnu visinu, savršeno dugu i gustu kosu. Zračiš iako možda nemaš čisto lice jer je prekriveno prištićima, iako možda imaš veliki nos, a male trepavice i tanke nokte, pa čak i ako imaš male/velike usne, veličinu koji prelazi S, možda pomalo krive zube ili neravne obrve. Prekrasna si i dozvoli si da se zavoliš upravo onakvom kakva jesi. Jer si savršena. Svaka od nas je, jer je u različitosti veličina i sjaj. Svaka od nas zaslužuje biti voljena bez obzira što možda smatra kako joj neki dio tijela smeta. Ljepota nije rezervirana samo za odabrane. Rezervirana je za svaku od nas. Zavoli se. Zaslužila si.
Post je objavljen 04.08.2020. u 20:40 sati.