Marketing
VATROGASCI SPASILI CRKVU TAKO ŠTO SU PROVALILI U NJEN BUNAR: Ja san odma reka da je to sveta voda
KAŠTEL SUĆURAC
Piše Andrea Topić
Bunar nas je spasio. Morali smo provalit da bi uopće mogli gasit požar. Ja san odma reka da je to sveta voda, uvjereno će vatrogasac, a na to Frane tek kratko dodaje: voda Svetog Jure.
Požar na Kozjaku spalio je površine oko crkve Svetog Jurja i došao na nekoliko metara od njenih vrata. Vatra nošena jakim vjetrom mela je sve pred sobom, nekontroliranom brzinom. A onda je nadletio kanader. Pogodio je crkvu s tri vodene bombe. Smočio je i vatrogasce DVD-a Mladost, posadu vozila broj 7. Vozač Josip Jokaš Mandarić doveo je ekipu na obronak pored crkvice kad još situacija nije bila toliko gadna i odmah su krenuli s akcijom. Teren je teško pristupačan. Do crkvice nema asfaltiranog puta. Nakon par kilometara makadama, čeka vas solidno planinarenje po kozjim puteljcima koji one izvan kondicije tjera da svako pet metara stanu. I udahnu dim. A cisterna je daleko od crkvice. Zato su Frane Grujičić, Ante Kalinić, Milena Lovrić i Joško Šarić Čarli provalili u crkveni bunar. Obili su katanac da bi grabljama vadili vodu za naprtnjače.
- Bunar smo rumbali. Morali smo. Bilo je to - snađi se druže. Onda smo našli ove zahrđale grablje pa smo s njima vukli vodu. Bila je tu i plastična boca koja je poslužila kao kanta. Zakačili smo je za te grablje i hvatali - pokazuje svoj izum odvažna kaštelanska ekipa. Demonstrirali su nam to stavljanje boce i spuštanje. Dok gledamo postupak, Ante se javlja: - Bunar nas je spasio. Morali smo provalit da bi uopće mogli gasit požar. Ja san odma reka da je to sveta voda - uvjereno će vatrogasac, a na to Frane tek kratko dodaje: voda Svetog Jure. Spaljeni su stolovi i stolice oko crkvice, gdje bi se planinari dolazili družiti. Istopljene su kante za smeće i ono otpadaka što je u njima bilo. Najbliže što je vatra došla bilo je na tri metra, po slobodnoj procijeni. Frane, Ante, Milena i Joško složno kažu da će se novi stolovi lako postaviti, a spaljena zemlja pošumiti. Pretpostavlja se da je izgorjelo oko 200 hektara šume, maslinika i niskog raslinja.
Na pitanje kakav je osjećaj bio kad je vatra počela okruživati crkvicu, Frane spremno odgovara: "Kako je bilo? Pa bila je to kataklizma!" Na to Milena i Joško potvrđuju ponavljajući tu riječ. - Sad je okej kako je bilo, ali ostat ćemo ovdje najvjerojatnije nekoliko dana. Dok se sve ne ugasi i ne prestane izdimljavat, do tad nije gotovo. Uvijek može planit. Ali znate šta ću van reć; crkvicu čuva Sveti Jure - uvjereno će Frane.
Dok razgovaramo, krajičkom oka uočimo da je na vrhu planine snažno zaiskrilo. Na tren se svi okrenemo prema tamo. Plamen je ogroman. - I 'ko će sad ić' gore? Nitko - vele vatrogasci. Što je, tu je. Treba paziti da na plane bliže kućama. A od kuća je sve i počelo. Za kraj pitamo ovu snalažljivu ekipu treba li im išta, kako će podnijeti ove dane, jesu li spremni, jesu li ponijeli "Čovječe ne ljuti se"? - Moga bi nam neko donit sendvič - predlaže Milena. - Sira, šunke, piletine... - nastavlja Ante. A može i nešto crne kave. Vode nikad nije dosta. Možda i koji power bank. Sve što pomislite da bi hrabrim vatrogascima koji su uz pomoć kanadera obranili crkvicu staru preko tisuću godina, moglo dobro doći. Važno je naglasiti i da je ovo vatrogasno društvo dobrovoljno. Rade za nula kuna. Spavaju u gareži i dimu budno motreći da vatra opet ne izbije na crkvu. Oko 150 njihovih kolega sudjelovalo je u gašenju kaštelanskog požara. Vatrogasci su zaista naši heroji. Šteta je da ih se sjetimo samo kad se nešto loše dogodi. …. 24sata
Post je objavljen 04.08.2020. u 20:26 sati.