I
hoću li ikad
hodat sa noći u zagrljaju
pjevati sa njom skupa
pjesme o vječnosti i
vječnom trenutku
našem tračku svitla u ovom beskraju
I
hoću li ikad
ljubit, tako strastveno, tako nježno
da usne
koje su ljubljene
piju iz mene svemir
poje se nektarom moje ljubavi
sanjaju odmorno na mom ramenu
I
hoću li ikad
smoći snage da kažem da
kad triba da se kaže da
da kažen ne
kad triba da se kaže ne
da stanen čvrsto na svoja stopala
sa kojih odskakujem od zemlje
da li ću ikad
bit uzemljen
i prizemljen
I
hoću li ikad
pogledat te u oči i
osjetit onu bol
onu bol koja načima našu dušu
da se vidimo kroz tu malu pukotinu u nama
da se gledamo kroz nju
i da vidimo jedno drugom duše
i potpuno se osjećamo
stabilni, osovljeni na noge
gledamo se oči u oči
dok koračamo
u ovom beskraju
Post je objavljen 04.08.2020. u 16:00 sati.