Sutra, 5. kolovoza je, blagdan Republike Hrvatske. Dan pobjede i dan domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Dan slavlja cjelokupnog Hrvatskog naroda. Pobjeda koja je značila temelj mogućnosti stvaranju Države, za kakvu smo se borili.
Sva brbljanja izim toga: hoće li doći predstavnik Hrvatske manjine srba u Hrvatskoj, kojeg plaćaju hrvatski porezni obveznici; kakav je to civilizacijski doseg vlasti, u kojoj participira i Samostalna Demokratska Srpska stranka! Kao volja Srpskog naroda u Republici Hrvatskoj?; neučinkovitosti sudbene vlasti, posebno po pitanju stradalih Srba, potrebi i veličanju dolaska predstavnika vlasti na mjesta stradanja Srba, bez obzira na počinitelja, „nepoznati ubojica, sigurno hrvatski branitelj“ ; samo su neuspješni pokušaji zasjenjenja veličanstvene pobjede u završnoj veličanstvenoj Pobjedi Hrvatske.
Sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Pridodajem objavu iz 2019. Dao Bog da se nešto promijenilo u dušama, a ne samo u scenariju proslave. Cijenim iskrenost i istinu. I na kraju navodim misao Gospodina Isusa Krista: Samo nas istina može osloboditi.
Živjela Hrvatska.
OLUJA
Uoči svake naše obljetnice velike pobjede u oslobođenju Domovine, tobožnji zaštitnici Srba, a zapravo njihovi najveći obmamnjivaći, za svoj osobni interes, redovito provociraju javnost raznim izmišljotinama, kojima se silno trude omalovažiti sve naše žrtve, kobnosti, strahote, hrabrost i razboritost branitelja, vizionarsko djelo Predsjednika Franje Tuđmana i domoljubnost cijelog Hrvatskog naroda.
Tako čitam:
„Rat nije gotov, to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti, koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zločinaca i osjećati krivnju za njegove razorne posljedice“.
Na koje svoje škole je mislio, možda „srpske“, neće ići. U Hrvatskoj su sve škole, sela, gradovi, općine…hrvatske, bez obzira tko ih polazi ili u njima živi. Zašto se ti dušebrižnici ne zalažu da sva djeca bez obzira na nacionalnost žive u zajedništvu i da se pripremaju za bolji život u svojoj Domovini, Republici Hrvatskoj. Nema srpske i hrvatske povijesti. Povijest je samo jedna, ona istinita. Svu onu lažnu treba ukinuti.
Ugledni Srbin, akademik, Dobrica Ćosić je napisao da Srbi stalno lažu(Deobe - 1965): Cijela je izmišljena srpsko-jugoslavenska povijest još uvijek na snazi u Republici Hrvatskoj. Znao je akademik Ćosić da su jugoslavenski komunisti nadmašili svoje velikosrpske učitelje u izmišljanju povijesti pa je tridesetak godina kasnije, u knjizi Promene (Novi Sad, 1992) o postjugoslavenskim vremenima napisao: “Buduća revolucija na ovoj zemlji u kojoj su vladali komunisti, staljinisti i titovci treba da bude: paljenje papira! Paljenje svih knjiga, svih tekstova i novina napisanih od komunista i pod njihovom vlašću. Paljenje svih ‘revolucionarnih’ štampanih tekstova od Prvog svetskog rata pa nadalje… i ne trovati decu ‘nacionalnom istorijom’.“Izgleda da se ta „ postjugoslavenska vremena“ u Hrvatskoj, još nisu dogodila.
Odnos prema domoljublju treba njegovati i razvijati. U protivnom školujemo mlade za neke druge Zemlje, a to naše, sve malobrojnije, porezne obveznike previše košta.
Moj se susjed Kruno školovao u Njemačkoj, po njihovom programu. Jednom tjedno mogao je, bez obveze, u trajanju pet sati polaziti i ondašnju jugoslavensku školu. Učio je, na način kako su mu prezentirali, manje-više neistinitu, jugoslavensku povijest, zemljopis i hrvatskosrpski. Troškove edukacije plaćala je, danas propala, Jugoslavija. Kruno se pripremao za rad u državi u kojoj su mu radili roditelji (ekonomska emigracija) i nije se , iako „auslender“, razlikovao od svojih „šulkolega“ Njemaca.
Čitam dalje:
„Rat nije završio "Olujom", ni nakon posljednjeg ubijenog starca ili odlaskom posljednjeg traktora, ali ni ulaskom Hrvatske u Europsku uniju“.
Nisam znao da traktori sami odlaze, a ne znam ni na koje je starce mislio. Da li one koje su granatirali srbočetnici ? Da li je imao u obziru i krvoločno ubijene Hrvatske žrtve: djecu, starce, branitelje.. hoće li ikad javno priznati da je srpski narod odlazio po direktivi i u organizaciji njihovih „voždova“, da ih je Predsjednik Tuđman javno molio da ne odlaze sa svojih ognjišta, obećavši im punu sigurnost i normalan život, bez obzira na nacionalnost i vjeru. Hoće li se pokloniti na Ovčari, ući u kolonu sjećanja u Vukovaru, doći na obilježavanje Dana pobjede u Knin, hoće li, zbog osobnog interesa, prestati poticati međunacionalnu mržnju? Srećom ima sve više Srba, poput slavnog i častnog Hrvatskog branitelja, Predraga Mišića, koji svoju Hrvatsku voli mišlju, riječju i djelom. Svaka mu čast.
Sretan Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja žele vam Branko Smrekar i supruga Antonella.
Branko Smrekar
U Brdovcu;04.kolovoza 2020.
Post je objavljen 04.08.2020. u 15:01 sati.