Riječ o sportu koji ima dodirnih točaka s baseballom, ali ipak postoji dosta razlika među njima. Jedna od glavnih razlika je trajanje utakmice, koje u baseballu traje 9 inninga, a u softballu 7. Također, u softballu se koriste metalne palice, dok se u baseballu upotrebljavaju drvene. Još jedna bitna razlika je ta što se u baseballu loptica baca preko ramena, a u softballu ispod ramena. Postoje dvije vrste ovog sporta : slow pitch i fast pitch, te je upravo potonji najrašireniji oblik ove igre, a u Hrvatskoj se jedino ta varijanta i igra. Softball se pretežno igra u SAD-u , dok je u Europi zastupljen u manjem obujmu. Svoj početak softball na neki način može zahvaliti američkom nogometu. Naime, na Dan zahvalnosti u Chicagu 1887., skupina mladića sa strepnjom je iščekivala rezultate utakmice američkog nogometa između Yalea i Harvarda. Kako bi prikratio vrijeme, jedan od momaka je prijatelju dobacio boksačku rukavicu , a ovaj mu je uzvratio sa nečim nalik štapu od metle. To se sve zbivalo u gimnastičkoj dvorani, a George Hancock, osnivač softballa, uzviknuo je „Let's play ball!“. Izradio je loptu malo veću od baseballske, a potom smislio listu pravila za ovaj sport kojeg je nazvao indoor baseball. Nakon godinu dana ovaj sport se počeo igrati i na otvorenom, pa mu je promijenjeno ime u outdoor baseball. Posljednja promjena imena zbila se 1933., te od tada nosi ime softball.
U Hrvatskoj se ovaj sport pojavio sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a prvi klub je bila splitska nada, osnovana u sklopu istoimenog baseball kluba( treba istaknuti da su se do 2001. u Hrvatskoj ovim sportom bavile samo žene). Ubrzo nakon toga, softball je stigao i na sjever Hrvatske. Osnivaju se klubovi u Zagrebu, Karlovcu i Varaždinu. Oformila se i hrvatska liga, a prvi naslov prvaka osvojile su softballašice splitske Nade. Godinu dana kasnije, započelo je i natjecanje u hrvatskom kupu, a premijerni naslov osvojile su igrače kluba Princ i Zagreba, koje su ujedno i najtrofejniji hrvatski ženski softball klub. Hrvatske softballašice nekoliko puta su nastupale na europskim prvenstvima, a iako su rezultati dosta skromni, nema razloga za nezadovoljstvo. U Hrvatskoj gotovo da i nema ulaganja u ovaj sport, dok je u zemljama poput Italije, Češke i Nizozemske to potpuno druga priča. Iako smo daleko od onih najboljih, Hrvatska je imala čast organizirati kadetsko U-16 europsko prvenstvo, a mjesto održavanja bio je Zagreb. Naše softballašice ostvarile su odličan rezultat , plasiravši se u četvrtfinale. Kada je riječ o dečkima u softballu, i tu se konkurencija polako zaoštrava. Postoji nekoliko klubova koji se natječu u nacionalnim natjecanjima , a najuspješniji su Zagreb Giantsi. U Hrvatskoj se danas softball igra pretežno u Zagrebu( koji okuplja velik broj klubova), te Zadru,( čiji predstavnik Donat ima i mušku i žensku ekipu). Za razliku od metropole, Split, Karlovac i Varaždin danas nemaju svoje predstavnike u ovom sportu. To je prava šteta, ali tko zna , možda jednom u budućnosti netko ponovno pokrene softball u tim gradovima.
Da je softball u svijetu itekako „živ“ najbolje potvrđuje činjenica da se od 1996. i igara u Atlanti kontinuirano nalazi u programu olimpijskih igara( ali samo u ženskoj konkurenciji). Mi smo još miljama daleko od toga, ali nitko ne zna što nosi budućnost. Mislim da se uz veliki trud i predan rad sve može postići, te vjerujem da će hrvatski softball polako jačati, a onda je sve moguće.
Post je objavljen 03.08.2020. u 19:01 sati.