Kako je kopanje krumpira postala jako aktualna tema odlučio sam uzeti motiku u ruke. Tema ovog posta naravno nije aktualna bar ne estradno aktualna, to je bila samo kratka patka. Eto i onaj neki morski patak je postao aktualan i popularan.
Nego štorija ide u kasno proljeće kada sam iz zajebancije išao posaditi krumpire na jednu praznu gredicu. Dva proklijala krumpira sam izrezao na devet komada prema klicama. Obični krumpir, kupovni, ništa posebno. Posadio ja to lijepo na 30 cm razmaka, zalio i smijao se sam sebi dobro obavljenom poslu. Mic po mic svih devet komada je niknulo.
Tu i tamo bi ja malo pljevio pa malo okopavao i svaki dan ih išao pozdraviti. Pritom bi naravno obavještavao dosta ljudi o nepretku mojih krumpira. Konačna potvrda uspjeha je stigla prilikom jednog okopavanja kada je jedan mali krumpirić izmigoljio. Tada sam svima javio da mogu biti mirni i da će krumpira biti. Danas ujutro sam odlučio izvaditi dio krumpira. Očekivanje, uzbuđenje i strah.
Izvadio sam četiri biljke i prinos. S jedne strane je bilo razočaravajuće a s druge čisti uspjeh.
Krumpiri su bili ukomponirani u današnji ručak. Bili su fini!
Uglavnom, sljedeće godine ću saditi krumpire prerezane na pola. Nabavio sam si okvire i ići će u viosku gredicu. Zemlja je puna ilovače tako da će u visoku gredicu ići finija zemlja. Vidio to na Vrtlarici (inače sama vrtlarica mi je mmmm hehe :)...)
I tako... post o krumpirima ili ne... ako nitko ne zna što radiš ne znači da to radiš krivo!
Slijedi par zaboravljenih fotki, tek tako...
Vic za kraj posta;
Djevojka i mladić na prvom sudaru;
Djevojka: i jesi li se pripremao za naš prvi sudar?
Mladić: da, pio sam sok od ananasa!