Kada se govori o tome da 'smo Jedno',
ljudi se , u želji da si mogu slikovito i ovosvjetski dočarati,
uglavnom hvataju ideje da smo Jedno, u smislu čovječanstva.
Da smo skup homo sapiens sapiensa koji dijele sličan usud silom iste fiziologije.
Mislimo na to da su nam stremljenja slična i življenje u bitnim stvarima isto,
jer svi na kraju dana idemo spavati, jedemo kad smo gladni, parimo se ili vršimo nuždu kad nas spopadne.
Mislimo možda na sposobnost prenošenja akumuliranog znanja podmlatku,
ili sposobnost samopoimanja, na primjer,
ali to nas zapravo dijeli od ostataka (živog, a još i više neživog) svijeta oko nas.....
Kada se kaže da smo Jedno,
misli se najprije i najvažnije da postoji, i je, Jedna Kreatorska sila,
koja sve živi,
koja sve misli,
koja sve je,
i mi smo djelići te Sile.
Mi smo TA Kreatorska Sila.
Nismo ništa odvojeno, ništa svoje,
ne možemo biti ništa izvan , pokraj te Sile.
(Kažem Sila, da ne moram reći Bog,
jer ako kažem Bog, moram reći i Božica,
i općenito, odmah upadam u zamku antropomorfizacije
Onoga što Je Sve.)
Ono radi čega ovo pišem,
jest da istaknem da je i sve ostalo, a ne samo čovjek (ili čovječanstvo), dio te Sile,
Nije samo čovjeku udahnut 'dah života' u tijelo,
a sve ostalo je drugorazredno.
(Kakva sumanuta, bolesna, ideja, usput budi rečeno!!!)
SVA manifestacija, svo oživotvorenje
(i materijalno, i duhovno)
('sve vidljivo i nevidljivo') sve je dio te Sile, Sve je ta Sila u manifestaciji.
I zato smo Jedno sa Svime, sa svakom mrvom prašine u svemiru, jednako kao i sa svakim čovjekom, svakim psom,
svakim nepoznatim stvorom na svakoj 'malenoj planeti na ivici svijeta',
također i sa svim duhovnim , neutjelovljenim bićima, osviještenim ili ne,
dobrim ili lošim,
sa svakim kamenom,
svakom pojedinačnom vlati trave ako treba,
svakim postojanjem,
u svakoj dimenziji,
od ovoga ja/sada u sve kutke i trenutke Kreacije od početka do kraja stvaranja.
I preko toga, ma kako nepojmljivo (ljudskom utjelovljenom umu) bilo.
Naravno, svaki djelić je jedinstven , svaki djelić je bitan,
svaki djelić vrši utjecaj, u svim svjerovima, na svim 'poligonima',
svim vrstama postojanja, NA svo postojanje.
I zato su na tragu istine riječi sv.Franje ,
koji u svojoj pjesmi
'Pjesma brata Sunca' navodi Zemlju majkom, Sunce i vjetar bratom, zvijezde sestrama........................................
naša 'obitelj', naravno, ide dalje od materijalnih manifestacija, kući, u nematerijalni Dom,
ali, pogodio je bit.
Post je objavljen 30.07.2020. u 18:08 sati.