18.15 sati Đinasticirajući (na motomedu) promišljam onoj slici od 3. 9. 1977. Ehe bilo je to vjenčanje seke Ive. Došao sam iz Premanture (Istra) gdje smo bili prijatelj Pero i ja, ovca pomagali smo njegovom ujaku Vladi oko zidanja. A na toj slici je stari Rađa i njegovi pajdaši. Aha ovo je večernje 'Razmatranje uz mob'. Valjalo bacit trunku oko na evanđelje (utorak) i reć koju. Aha, a to je ono što nas sve čeka. Svi mi smo u toj nekoj mreži a Krist Gospodin je Ribar koji će onog dana vidjeti gdje koja riba spada. To je taj Sudnji dan. Na kojem će se odlučivati o vječnoj sudbini svake ribe - nas. Pametan čovjek će učiniti sve da bude dobra riba. Jer nije u pitanju 20 ili 100 godina - u pitanju je vječnost! Ne predajte se jezi iščekivanja strašnog Suda. S čvrstim uvjerenjem, iz osobnog iskustva znam: Vječni Sudac je naš dragi Isus. Kojemu smo toliko dragocjeni da nas pazi kao malo vode na dlanu. Sudi nas Onaj koji nas ljubi. Nemojmo se opet podati lakomislenosti. Kao: lako ćemo Krist je ljubav - ali imajmo na pameti pravedna ljubav. Haj, zdravi i veseli bili!