Jučer je trebala biti jedna od onih roštiljskih idila na haciendi. Mi smo krenuli nešto ranije napuniti prazne kanistre s vodom. U jednom momentu nam je projurila crna mačka ispred auta, mi smo se nadali da je dovoljno pu, pu, pu. Ja sam napunio kanistre dok su drugarica, prijateljica i Jin bezbrižno šetali. Moram napomenuti da sam se čudno neugodno cijelo vrijeme osjećao.
Sjeli smo do auta za krenuti dalje do haciende, i vidi vraga, neće upaliti. Svijetli elektronika, jest da se sve resetiralo na nulu, znači nije ni akumulator. Drugarica zove Matiju koji još nije ni krenuo, čeka ekipu s Krka i Kastava. Kaže nek mi uzmemo iz auta meso i nužno iz auta, pa će oni vidjeti kad dođu, mi eto možemo odšetati i napraviti vatru.
Već vidim katastrofu, nedjelja, auto usred šume...Dečki su stigli, cure su već zadimile s vatrom pa su dečki išli isprobati neke ideje, koje su nam onako usput pale na pamet. Naravno nije se uspjelo, kontaktiralo se telefonski i s automehaničarem iz okolice Rijeke. Ništa od toga. Jelo se, roštilj je bio uobičajeno odličan.
Uspjeli smo doći do automehaničara iz obližnjih Vrata, iako je bila nedjelja, došli su i odšlepali auto do sebe, dogovor je bio da danas odvezu drugaricu po auto, naravno, ništa nije riješeno, još rade.
Kao i uvijek, moglo je gore, moglo nam se to dogoditi npr. na putu za Berlin. Nije utjeha. Dobro, ekipa nas je razvezla, pokupili dio stvari iz auta, moju masku npr. i sad iščekivanje, baš idealno za godišnji odmor...