Puževi su morali papati lišće i cvijeće. Nosili smo ih doma.
Pjevali im. - Puž muž, kaži roge van...
Puževi su nas gledali svojim smiješnim ticalima.
Helena je pjevala: kazi joge van..
Kad smo došli doma, moj stari ( sutra puni 83 ), njihov pradjed, rekao im je ( ne u šali), da su puževi divlje životinje i kao takvi, opasni zbog korone.
- Perite ruke, brzo..
Mislila sam da ću se prevalit od smijeha.
Malci su me gledali u čudu.
Pa se i sami smijali.
Onda smo nešto šuškali i spremili te nadasve opasne životinje u kutiju.
Do sutra.
Sad su u samoizolaciji.