Marketing
Vjerovanje u dobro
Kašnjenjem slke stvarnosti za stvarnošću u stalnom smo slijedu za onim što je. Hvatamo tragove i posljedice sviješću kakovu smo vremenom razvili. Vremenom kasnimo; vremenom stvaramo svoje svijesti; vremenom postojimo.
Pa tko to kaska ili juri za istinskim sobom; onim koji je?
Svatko svojom sviješću, pa i spontano, za samim sobom. Srećom svijest se može mijenjati, pa i prilagođavati zahtjevu trenutka. Sama stvara procedure tih prilagodbi osnovom prethodnih iskustava i znanja. Pri tome je važna osobna volja na putu takobih promjena. To ovisi o karakteru osobe.
Naša svijest o sebi i svim našim aktivnostima je percepcijom u vremenskom odmaku prema stvarnosti koja je u trenutku; sada. Ti otkloni su u dva smjera.
Za onim što je bilo svijest kasni, a to što vidimo je tek djelomična slika onoga što je bilo.
Ono što će biti predviđamo osnovom iskustava, znanja, a i spontano intuicijom. U tome sviješću prethodimo onome što će biti u nekom nama budućem 'sada'. Sviješću u tome možemo pogriješiti, a te pogreške mogu biti i kobne. Uslijed toga se razvijao sistem obrane i mimo svijesti kakovu danas uobičajeno poznajemo.
Sliku 'stvarnih događanja' stvaramo: očima, ušima, opipom, iskustvom, znanjima... Da bi dobro reagirali na događanja trebala bi nam ta 'slika stvarnosti' biti što realnija ili kako to obično kažemo 'da dobro vidimo'. Pored te slike trebamo dobro odabirati naše reakcije. U svemu tome velike su mogućnosti pogrešaka. Slika može puno odstupati od stvarnosti, a dosadašnja iskustva i stećena nam znanja mogu biti nedostatna. Pogledajmo, na primjer aktuelna zbivanja u vezi korona virusa.
Stvoreni su neki automatizmi na nivou iskustava. Ali što ako se dogodi nešto posebno; nešto novo? Svijest tada nema valjanih argumenata za odluku. Događanja svejedno idu dalje, bez obzira na našu svijest.
Pokušavam dokučiti taj odnos svijesti i istine koja se dešava. Znam da prepoznajemo vrlo sužen dio posljedica promjena kojima stvaramo naše 'slike stvarnosti'. U tim 'nevidljivim odnosima' je i velik dio mogućih djelovanja.
Prostor oko nas, pa i u nama, ispunjen je raznim energijama, energetskim poljima, frekvencijama. One određuju stanja i zbivanja. Vjesnici su Istine.
Primjećujemo vrlo malen dio energija, pa je to još jedan od uzroka manjkavosti naše slike stvarnosti. Da, ali te energije djeluju na nas. Zasigurno su sudjelovale u našoj evoluciji, pa su ugrađene u naša djelovanja. Ipak ih ne nalazimo u našoj svijesti. Zbog mnoštva mogućnosti svijest se služi eliminacijama i zanemarivanjima. Mnogo od zanemarenoga dobro bi nam došlo.
Stalnim zanemarivanjem i odbacivanjem ugasili smo možebitne senzore takovih energija i njihovih tragova. Pogledajmo, na primjer pse i njihova predosjećanja. U novije vrijeme vidimo i začuđujuća reagiranja biljaka.
Ako smo mi zanemarili ili odbacili neke pojavnosti, i time ih sebi učinili nevidljivima, nisu one nas. I dalje smo u istom Svijetu; u istoj Istini.
Naša tijela i duše uključuju Istinu često i ispod svijesti. Nismo bespomoćni. Pa kako raditi sa vrijednostima koje su nam ispod svijesti?
Procesi koji djeluju na procese u našem tijelu najčešće dolaze iz okoline. Kako najčešće nisu u skladu sa zdravim procesima tijela, dolazi do narušavanja tjelesnoga sklada. U takovim situacijama djeluju naši obrambeni sustavi.
Često na nivou svijesti tada djelujemo panično, pa i nekim mišljenjima bez osnove sa neželjenim ishodima. Medicina za to ima valjane odgovore i pristupe. Kod toga vidim kao spasitelja naš imunitet i medicinu, ali i nešto treće. Imunitet i medicina djeluju usklađeno ili postoji trud za to. Medicina je rezultat znanstvenika po znanstvenim metodama. Ona se razvija i nije savršena. Stvaraju je ljudi svijesno. Imunitet je stvaran evolucijom. On je rezultat iskustva tijela i nije u vlasti ljudske svijesti. Zanimljiva je kombinacija svijesnog i iskustvenog djelovanja.
Naveo sam i nešto treće. To je svijest ugrožena čovjeka. Ona može biti veliki problem, ali i presudna pomoć. Razmišljamo li najčešće završavamo u panici, a to je katastrofa. Pa kako onda?
Odpustimo misli i vjerujmo u dobar ishod. To će smiriti nepotrebna misaona vrtloženja i omogućiti mirnije djelovanje imuniteta i medicine, a i još nešto. Vaša vjera, sa ishodištem u Vama, kao i imunitet, mogu djelovati sukladno, pa i prihvatom pomoći medicine. Svo troje tako zajedno djeluju. Vjera uklanja prepreke energijama dobrote koje drže opstojnost procesa života. Konačno, vjera je moć života.
Da ne vjerujete da će te koraknuti, biste li uradili korak? Ne isprobavajte, pogotovo ne na stepenicama.
Vjerom, i radošću njena ispunjenja, živimo. Njena moć raste ljubavlju. Mnogi su primjeri toga. Neka to ostane za neke od slijedećih postova. Voli Vas
Mladen ... 
Post je objavljen 25.07.2020. u 23:18 sati.