Marketing
Dresiranje u doba korone
Nemam običaj veličati dobra stara vremena, znam da su meni takva bila, al to je moj osobni stav, kao i da sam se bolje osjećao kao stipendist u DDR-u, nego u Jugoslaviji, stav koji ne pokušavam nikome nametnuti i tvrdoglavo plivati poput struje.
Gledam uspomene koje fejs svakodnevno objavljuje, definitivno mi je ovo najgori godišnji ikad. 2009. smo danas vidim, išli u Berlin vlakom, svejedno je bilo super uz presjedanja i teglenje stvari. 2015. smo bili i u Pragu kod prijatelja Luke. Stanovao je blizu jako lijepog glavnog kolodvora, Jin i ja bismo za jutarnje šetnje redovito svratili tamo u gužvu putočasnika, ja bih u Billi na kolodvoru, koja isto valjda više ne postoji, nabavljao dnevno potrebne namirnice, prva fotka je od tamo.
Žao mi je mladih koji odrastaju u kulturi distance, posebno onih koji sve vjeruju stožerima i drže se distance i u svojim užim društvima, i toga kako čujem ima, shvatio sam na chatovima, koliko je nekima ta nametnuta ilozacija teško pala.
Korisna strana fejsa, podsjetnik da su postojala bolja vremena, eto ja te vlakove već zaboravio, bojim se kolektivne amnezije, ipak su postojala zanimljivija vremena...
Post je objavljen 24.07.2020. u 12:46 sati.