Domoljublje je, na žalost, postalo biznis mnogih političara i „političara“ koji se na bazi te riječi (ne osjećaja, već te riječi) jako dobro snalaze u politici hrvatske scene.
Mnogi koji su istinski domoljubi, neće unovčiti taj osjećaj, već im je u srcu pripadnost svojoj Domovini i to punim srcem i dušom.
Ovi drugi, domoljubni biznismeni, preplavili su hrvatsku političku scenu zaklinjući se u neke desničare, a podržavaju teške ljevičare pa ti isti žele odvesti ovaj narod u neke čudne vode gdje aveti prošlosti mnoge u mrak odvode.
Domoljubni biznismeni „vole slušati“ Thomspona, zaklinju se u hrvatsku grudu, govore „uzvišeno“, a novčanici i dionice su im sve deblji i deblji, postaju „tihi partneri“ nekih tvrtki koje se bave nehumanim reketarenjem najranjivijih skupina ljudi.
Takvi „domoljubi“ su se cerili u predizbornoj kampanji, a sad paradiraju po Saboru, zazivaju nove izbore pa se pitam, sa čijim novcem žele te nove njihove fantomske izbore kad smo već prošli kroz izborne dvore??
Postoje neki novi „domoljubi“ koji su zakasnili 30 godina pa sad paradiraju parlamentom zazivajući aveti komunizma u ime radništva, a na plaći su od više od 15.000 kuna mjesečno.
Pa ako ste takvi „domoljubi“ i veeeeliki aktivisti za radništvo, pola plaće dajte sirotinji, hrvatskim braniteljima i radnicima koji su ostali bez posla.
Čudom se čudim svemu, slušam ne vjerujući što čujem, ali TV uredno prenosi svaku riječ.