Jerry je brat od oca. U poodmakloj dobi. Davnih godina je otišao za Perth i, što bi naši rekli, snašao se. Kupio veliku koču, isposlovao koncesiju, dozvolu i godinama lovio australske rakove. Kad je došlo vrijeme za penziju, prodao je cijeli paket svojih prava za 14 milijuna dolara. I vratio se kao bogat čovjek. Bez žene. Bez djece. I bez vlastitog ognjišta.
Lako da je, kod brata i neviste, bio samo jedan dan na cjelodnevnom pansionu. Omililo mu se pa ostao tri mjeseca. Nevista servirala doručak, ručak,večeru. Jerry ni kunu ponudit.
Doveo jučer na ručak i svoje bogate, from Australia, prijatelje. Svi teški milijune i milijune.
Nevista opet zasukala rukava. Skuhala, napekla, servirala. I nastupio svečani trenutak. Da gosti uruče domaćinu poklon. Nastala tišina. Pauza puna iščekivanja. Kad ono, Jerryev kompa izvadio iz borše poveću kuhinjsku krpu s tiskom karte Australije. Pa još uslijedio i traktat o vrijednosti iste.
Nevista skinula travešu. Bacila je o pod. Okrenula se mužu i brecnula, nađi ti drugu ženu za ovake ka šta ti je brat. Ja se vraćam svojoj materi.
Evo, to mi je jutros ispričala moja draga susjeda Darka.
Kuka i stenje. Kaže, mater mi je otišla, čača obezglavljen, sad bi kao ja trebala preuzet kuću. Pomagaj, šta da radim?
Plastificiraj cjenik usluga i stavi na stol, odbrusila ja.
Bit će kave i sutra, ranom zorom, pa ću čut je li se broj turista u Hrvatskoj povećao.
Post je objavljen 23.07.2020. u 14:13 sati.