Jesu li male stvari zaista male? I jesu li one velike uistinu velike?
Čitam, ako je za vjerovati, da je sveukupna težina korona virusa u čitavom svijetu manja od jednog grama. I da je taj gram zarazio 14 milijuna ljudi. I oko 600.000 ih ubio.
Pa se pitam, je li Kalifov toranj u Dubaiu, sa svojih 828 m, zaista velik? Jesu li veliki dvojni Petronasovi tornjevi u Maleziji? Šta je sa statuom Tian Tan Buddhe? Katedralom u Ulmu? Jesu li piramide čudo?
Imamo li poremećaj određivanja na veliko i malo? Samo zato šta je nešto visoko ili nisko?
Čovjeka, obično, ubiju mikroskopske veličine. Tuga i patnja nemaju mjernu jedinicu. A izvlače život polako i dugotrajno. Skoro pa na slamku. Kada puknemo, onda spominjemo slom živaca. A ne vidimo ni slom, ni živac. Kada smo ranjene duše, raspadamo se. Kako mjeriti taj pritisak u prsima? Veličinom ili osjetom?
Jesmo li, gradeći svijet materijalnih dobara, zalutali u krivu ulicu? Jesu li ta materijalna dobra odredila pojmove velik i mali? Jesmo li zbog opipljivog stjecanja i mantre "bolje je imati nego ne imati" skrenuli pogled s nemjerljivih vrednota? I pretvorili ih u opipljive kilometre, tone, gigabajte.
Gdje su se na tom evolucijskom putu pogubile sve velike male stvari koje čovjeka činile gordim. I gdje su se pogubili pravi parametri?
Možda su male stvari zapravo velike? A velike, male i nevažne?
Možda je sve relativno? A možda i nije?
Post je objavljen 21.07.2020. u 14:34 sati.