Marketing
Neobjašnjivo
Imamo potrebu sve objasniti. Ako nikome barem sebi. Zanimljiva je potreba te potrebe.
Od kako smo, kao bića, počeli stvarati viđenja okolnoga svijeta potrebni su nam otisci kojima smo te slike stvarali. Za to smo stvarali, ili je netko stvarao, senzore: oči, uši, kožu ... i mnoge druge. Nekih nismo ni svijesni. Nervnim sistemom šalju se inpulsi informacija mozgu, koji ih slaže u sebi prepoznatljivu sliku. Zbog razlika u karakteru tih inpulsa razvijali su se centri sluha, vida, opipa ....
Dešavalo se to, nama shvatljivo, spontano i smisleno. Uz te pohrane su se stvarale oznake za opasnost, neugodu, ugodu, razne potrebne radnje. Stvarani su tako uvjeti za obranu, a time i opstojnost. Razvijale su se sposobnosti imginiranja i stvaranja raznih misaonih simulacija. Za to je bilo potrebno stvarati što upotrebljivije zapise. Svijest to prepoznaje kao vještine prepoznavanja, učenja, predviđanja.
Naši mozgovi, kao materijalna tjelesna forma, ne liče na neke pohranjene slike, ili nwšto u čemu se simuliraju čitave složene radnje. A eto, čitavo naše viđenje svijeta, naš svjetonazor je u njemu. U njemu smo i mi sebi; funkcionalna slika našega tijela. Skoro da bi rekao da smo to mi. Kao šro je građena sposobnost stvaranja slika vantjelesnoga svijeta, stvarana je i slika unutrašnjosti našega tijela. Za unutrašnjost su senzori drugačiji, a slike koje se u mozgu stvaraju se razlikuju od onih izvanjskoga svijeta. Sa slikom unutar tijela rijetko racionalno imaginiramo radnje. Tu vladaju reakcije i osjećaji. Vizuelizacija je rijetkost, jer nam oči ne gledaju unutrašnjost tijela. Medicinari to donekle mogu stečenim znanjem i spoznajama.
Te slike tjelesnoga i vantjelesnoga su osnova naših djelovanja. O njihovoj realnosti ovisi naša uspješnost.
Osjećam potrebu reči da nisam za ta područja školovan i da sam životom gledao život. Pišem o svojim viđenjima. Vjerujem da i vi mnogi na svoje načine tako radite.
Zbog širine zanimanja se nisam konačno profesionalno profilirao i ostao sam na površini. Uranjao sam povremeno sam mislima. Iskreno, ipak nisam bio sam. Cijelo sam vrijeme uz ono što me stvori, čak i komunicirajući. Nekim čudom mi je to skretalo pozornost, a i pomoglo u razumijevanju. Sretan sam što je uz mene. To je kao kada pjesnik piše pjesme ili skladatelj zvučne slijedove. Bio sam uz Istinu, koja me stvori, na bianco. U tome me vodio osjećaj. Ja to nazivam vjerom. Spoznajama svojim sam upotpunjavao sliku Istine, spreman prihvatiti, da možda nešto ne vidim dobro.
Stvaramo tako svoja viđenja; svoje svijetove. Različiti smo po tome. Neki su toga svijesni, a neki ne. Nečiji 'obrambeni sustavi svijesti' nisu spremni prihvatiti neka ponuđena viđenja, jer procjenjuju da bi to uzdrmalo njihovu svijest. Time ulazimo u područja neobjašnjivosti. A čemu uopće objašnjvanje?
Različiti jesmo, ali nam je osnova ista. Djelovi smo iste evolucijske obrnute piramide. Tehnički smo po tome kompatibilni. Tome u prilog nam svijedoći genetski slijed reprodukcije. U tome nam je i mogućnost širega razumijevanja. Naši sustavi se podsvijesno razumiju i prihvaćaju. U tome zajedništvu smo rod. Predstavljamo interesnu cjelinu opstanka. Gledajući još u širinu u to pripada sav živi svijet Zemlje, a možda i šire. Svi smo povezani. Ako gledamo tu povezanost, cjelinu čini Sve, pa i 'neživo'.
Prihvatimo li tu cjelinu kao našu stvarnost, širimo djelovanje naše svijesti. Mnogo toga postaje razvidnije, a mnoge neobjašnjivosti postaju jasne. Putevi tome su individualni, jer svatko ima svoju svijest. Vidim to kao dobar smjer.
I neobjašnjivo može postati jasno. Naravno, ako nismo 'zacementirali' prethodna znanja i spoznaje, koje su u našim imaginarnim scijetovima; u našim slikama svijeta i Istine.
Na taj način smo sami stvaraoci 'svojih svijetova'.
Sve vas voli
Mladen ...
Post je objavljen 21.07.2020. u 14:32 sati.