"Vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud." stara je i poznata izreka, koja na pitanje mijenjaju li se ljudi odlučno i nedvojbeno odgovara sa: "Ne."
Ima tu istine, smatram, ali to je samo jedna strana medalje, ako se to može uopće usporediti s medaljom.
Kad se dvije osobe nađu u uskom životnom prostoru i kad ispolje sve različitosti po pitanju karaktera, načina razmišljanja, kućnih navika, prehrambenih navika, odgoja djece, nijedno ne mijenja sebe iz temelja da bi se uskladilo s drugom osobom. To mogu biti muž i žena, braća i sestre, svekrva i nevjesta, cimeri i slično.
Rijetki će pak usvojiti poneke tuđe obrasce, ali samo ako su po prirodi u potpunosti otvoreni za učenje i ako ne nadmeću svoj ego iznad svega i svakoga. Velika je vrlina ne nametati sebe, govoriti samo o sebi i isticati sebe i svoje načine: "Ja ovo, ja ovako, ja sam... ja ću... ja... ja... ja... bja... bja.. bla." Čovjek koji nije takav će više šutjeti, više slušati, više zapažati, više učiti, više uočiti, više shvatiti.
Dakle, koliko je poznata prva poslovica, toliko je poznata i ona druga: "Čovjek uči dok je živ." i zato odgovor ipak može biti i "Da."
Možemo čuti starije žene kako su kao mlađe mislile: "Promijenit će se on. Promijenit će ga djeca, brak, godine." Ali nisu. Neki su čak postali i gori s godinama. Čovjek je kao hrana, lako kvarljiv kako vrijeme odmiče. Može se lako prepustiti okolnostima s negativnim predznakom, odustati od ambicija, popustiti uže koje zna stezati, jer je tako lakše. Mislim da se tim ljudima nisu dogodili ključni trenutci koji su im bili potrebni za promjenu. A još više mislim da su ih imali, samo ih nisu znali prepoznati.
Slušala sam od takvih ljudi: "Ti si još mlada." Sve će se promijeniti (na gore). Nemojte slušati takve priče, nikad. Ako je netko stariji od vas, to ne znači nužno da je i pametniji u svemu. Za promjenu, učite od njih, što je dobro i bolje od vašeg, usvajajte - jer svatko ima nešto za ponuditi, a što je loše, učite, na način da ne postanete kao oni, da ne odustanete od dobrog života i harmonije koja ovisi o vama, a ne o ''svemu što se mijenja s vremenom, kao samo od sebe".
Ništa se ne mijenja samo od sebe i to nam ide u prilog, jer ćemo sami i u suradnji s ljudima oko sebe na to moći utjecati. Ako netko ne želi surađivati i nikakav razgovor ne pomaže, maknite se - koliko god to prilike dopuštaju. Ako ne možete fizički, onda mentalno. I ne dajte da to na vas negativno utječe i da postanete poput njih.
Da se vratim na ono ključno, na situacije u životu koje mijenjaju čovjeka ili na prilike za promjenu koje čovjek treba primijetiti i iskoristiti...
Nekad se događaju ružne stvari koje će čovjeku preokrenuti njegov svijet, ali u konačnici ga ojačati i učiniti ga boljim - kako za sebe, tako i za druge.
To može biti teška bolest osobno, bolest djeteta, roditelja, bliske osobe. Može biti i prometna nesreća u kojoj osoba sama ili netko blizak jedva preživi, ali preživi i bude dobro. Mogu biti porazi koji su uništili sve naše planove i snove, ali ipak se nađe novi put i novo svjetlo.
Može se dogoditi i nešto lijepo. To može biti nečiji pogled koji te toliko dotakne u srce u određenoj situaciji da ti rasvijetli srce i um, nečija ključna rečenica, rođenje djeteta, trenutak u prirodi, video s interneta.
I dogodi ti se nešto... I promijeniš ono što je trebalo promijeniti i život bude bolji, život bude lijep... Jer može biti lijep. Jer čovjek se može promijeniti, da bi bio sretniji - on i oni koji su pored njega i uz njega.
Post je objavljen 20.07.2020. u 14:44 sati.