Kaže Ona:
- Napiši pjesmu!
- Kakvu pjesmu?
- Rekla smo pisat pjesme poslije.
- Aaaaaa ... !
Klikeri proradili,
salutiram Vrhovnoj zapovjednici,
i krećem u noć.
Žustro hodam,
pod okiljem uličnih lampi,
što liju svjetlost crvenkasto žutu,
ćuk il netopir...
(ovo je dobro, skoro kao da sam nekog opljačkala).
Razmišljam,
piški mi se piški mise!
Fućkaj pjesmu,
treba što prije kući doć.
Kaže Ona:
- On ti je visok!
- Odlično, mislim da bi me užasno razočaralo da je niži od mene, sad mogu mirno spavati!
Tko zna što je bilo prije,
možda je upravo pravda izvršena.
Poslije mi s dna mokre čaše
padne na traperice,
i pokretom ruke
leš bačen na pod,
neće pričati o porazu,
nego o pobjedi ose.
(upute za razumjevanje bit će u tiskanom obliku, do tada se obratite lokalnom dileru)
Post je objavljen 19.07.2020. u 23:33 sati.