Marketing
KUKOLJ (Fratrovac, Srpanj, 1998)
Držimo da je jedan od temeljnih zadataka duhovnog života osloboditi se tog nesretnog kukolja. Što sve ne poduzimamo da to ne postignemo... A evo, Isus kaže Ne čupajte kukolja.
Ne čupaj, jer što ti znaš o kukolju? Ne znaš zašto raste? Kako ga čupati? I što s njim kad ga iščupaš? Kukolj te nadilazi, i opasnost je počneš li se njime baviti da ćeš se sav u kukolj pretvoriti. Osobito je opasno kada se to odlučiš činiti u životima drugih ljudi. Jer strahovite stvari se događaju kad se naša ograničenost zaodjene u revnost. To je križarski rat. A to Isus ne želi. On nas nije pozvao da budemo kukuljotrijebci nego uzgajivači pšenice. Želi da obratimo na pozornost ono što jest, a ne na ono manjkavo. Da ne budemo crnogledci, već optimisti. Svaka se stvar može promotriti na dva na ina; gledaju i ovu svije u mogu reći: “Pola je svijeće izgorjelo.” Ali također mogu reći “Ima pola svijeće.” Isus želi da svojim pozitivnim pristupom umnažamo ono vrijedno, slikovito kazano, da bodrimo pšenicu te da ona svojim bujanjem zaguši kukolj. Kao što, ako je ova prostorija u mraku, nećemo lopatama i metlama istjerivati mrak, nego ćemo jednostavno upaliti svijetlo i mraka e nestati. Fiksiramo li se na kukolj u svom životu, ili ne daj Bože, u životu svoga bližnjega, tad postajemo turobni, nesretni, više nalik na grobare nego na učenike radosne vijesti.
Nije, dakle, na nama da se borimo protiv grijeha. U ostalom Isus je rekao da se zlu ne suprostavljamo. Vrlina, krepost i svetost je u tom da se za grijehe kajemo. Kaju i se mi se posvećujemo. Ta i sveci su griješili, sveti Petar baš kao i Juda, samo što je Juda očajavao, a Petar se kajao. Zapamtimo: nema dobrih kršćana, nema svetaca od rođenja. Postoje samo razbojnici koji se kaju. Ponizno se udarati u prsi govoreći: Bože, smiluj se meni grješniku! To je jedini put.
Ne uznemirujmo se zbog svojih nesavršenosti, jer je u tom savršenost, da ih suzbijamo, a ne bismo ih mogli suzbijati, da ih ne vidimo, ni savladati, da ih ne nađemo. Naša pobjeda nije u tom, da ih ne osjećamo, nego da uz njih ne pristajemo, a ne pristajemo dok nam dosađuju. (Franjo Saleški, Filotea)
Život je konac ispreden od crno-bijele niti, i pokušamo mi li crnu nit izvući konac će oslabiti, te neće moći sve tenzije podnijeti. To je tako. (Kao što je istina, kažu biolozi, da kukolj raste samo ondje gdje je dobra zemlja, i gdje će sigurno biti i dobra pšenica.)
Ima jedna stara pjesma, jedan Evergreen: “Only you can make my darkness to bright.” = “Samo ti možeš pretvoriti moju tamu u svjetlo.” Samo ti Bože možeš pretvoriti moju tamu u svjetlo. Samo ti Bože možeš iščupati kukolj iz moga srca. Samo ti... Neka to bude naša molitva.
Post je objavljen 19.07.2020. u 07:00 sati.