OSTAJE POSLOVNI IZAZOV ZA
200 SEOSKIH DOMAĆINSTAVA I 160 ZAPOSLENIKA !
Meggle Hrvatska d.d. mljekarska industrija, koja otkupljuje mlijeko od malih proizvođača i kooperanata te proizvodi mliječne proizvode donijela je odluku, koju je objavila 16. srpnja zaposlenicima i javnosti da će do kraja godine u Osijeku ugasiti svoju proizvodnju. Tu je odluku Uprava donijela piše u objavi za javnost, zbog dugogodišnjih poslovnih izazova i niza kriza koje su imale negativan utjecaj na poslovanje, od krize aflatoksina, preko krize Agrokora do najnovije koron akrize. Odluka o gašenju proizvodnje odgađana je više puta zadnjih nekoliko godina s nadom da će se uvjeti poslovanja i okolnosti poboljšati. No odluka je konačno donesena tek kada su definitivno istražene sve druge opcije, navode iz Megglea. U proizvodnju i poslovanje u Hrvatskoj Meggle grupa u zadnjih 15 godina uložila je više od 130 milijuna kuna, objašnjavaju svoj potez. Meggle će kao poslodavac u procesu restrukturiranja postupati odgovorno i socijalno osjetljivo te osigurati kvalitetne otpremnine i uvjete raskida ugovora o radu uz socijalni dijalog sa zaposlenicima i svim relevantnim tijelima. Da, to su riječi poslovne utjehe iz Megglea?
Hrvatski epilog te odluke je što će bez plasmana ostati dobavljači mlijeka među kojima je i 200 malih seoskih domaćinstava, ugasiti će se i 160 radnih mjesta, a zaposlenici će dobiti otkaz.
Iz Megglea kažu da će sve svoje ugovorne obveze prema kooperantima i dobavljačima sirovina "kao i do sada pravovremeno i u cijelosti ispuniti."
ŽUPAN SE OGLASIO MIŠLJENJEM
Bar psihološki je utješno da je osječko baranjski župan Ivan Anušić na priopćenje Meggle -a reagirao napisavši da Osječko – baranjska županija ne može utjecati na donošenje odluka unutar privatnih tvrtki, no može utjecati na stvaranje povoljnijeg okruženja za opstanak gospodarskih subjekata na području županije. „Tijekom mog trogodišnjeg mandata, Uprava Meggle Hrvatska koja sjedište ima u istom gradu gdje se nalazi i sjedište Županije,- u Osijeku - ni u jednom trenutku nije upoznala županijsku upravu s eventualnim poteškoćama u kojima se nalazi te zatražila pomoć pri iznalaženju rješenja za opstanak proizvodnje i spas radnih mjesta. Ovo se nije dogodilo preko noći, Uprava Megglea u Osijeku je zbog 160 Slavonaca i Baranjaca trebala osjetiti obvezu da probleme koje imaju komunicira prema Županiji i posredno prema Vladi RH, osobito jer se proizvodnja iz Osijeka seli u Kragujevac i Bihać gdje Meggle planira nastaviti s radom.“
Županija izdvaja za pomoć gospodarstvu te smo i na nacionalnoj razini pokrenuli brojne inicijative koje doprinose rastu i razvoju gospodarstva na našem području. Iznimno sam nezadovoljan odnosom „domaće“ Uprave Megglea u Osijeku prema Slavoncima i Baranjcima koji godinama rade u ovoj mliječnoj industriji, njihovom neaktivnošću u cilju spašavanja 160 radnih mjesta te na kraju suglasnošću s odlukom da se jednostavno ugasi tradicija proizvodnje visokokvalitetnih proizvoda od najboljeg slavonskog mlijeka, kako to upravo Meggle i reklamira na hrvatskom tržištu“ – napisao je Anušić.
Može li išta promijeniti razgovor ministrice poljoprivrede s Meggleom koji je u medijima spomenut? Koperanti i proizvođači mlijeka njih 200 , su ljudi koji još na Istoku Hrvatske imaju krave u svojim stajama. Može li se uspostaviti suradnja s nekim malim mljekarama? Na istoku je mala mljekara BIZ, jedna mala mljekara u Valpovu, i jedna u Županji. Proizvodnja mlijeka u RH je tema koju bi u ovom mandatu Vlade RH trebalo iz korijena riješiti i krave vratiti na selo u seoske staje. Smije li domaćinstvo na selu ovisiti o kupnji mlijeka u trgovini?
Da li je država ozbiljna ako sreću svog sela namjerava niz godina graditi na kupnji mlijeka svojih stanovnika koji žive na selu, u trgovinama i to često mlijeka koje dolazi iz uvoza? To je potpuno kriva politika koja odaje nepoznavanje situacije i stanja u realnom sektoru poljoprivrede od koje bi ruralno stanovništvo trebalo stvarati svoj kapital za život i ostanak na selu. Do kada je moguće u ovoj Hrvatskoj živjeti naglavačke i čuditi se da ljudi odlaze iz Hrvatske? Činjenica gdje u ruralnim sredinama nema krava ni ostale stoke za potrebe domaćinstva, je samo jedan od apsurda života na hrvatskom selu.
Margareta Zouhar Zec
U Hrvatskoj priča Meggle tvrtke započinje s 1996. godinom, a u Njemačkoj, točnije u Bavarskoj nedaleko od Münchena, još daleke 1889. Tada je Josef Anton Meggle, djed današnjeg vlasnika Tonija Megglea, osnovao malu siranu.
Od 1996. Meggle ulazi na hrvatsko tržište putem distribucijskog centra s uredom u Matuljima podno Učke. Tri godine kasnije kreće i proizvodnja naših proizvoda, zahvaljujući suradnji s osječkom mljekarom IPK Mia iz koje nastaje Meggle Mia d.o.o. U tome trenutku možemo reći da Meggle postaje dio hrvatske proizvodne snage.
U rujnu 2004. Meggle Mia d.o.o. se pripojila mljekari IPK Mia d.d. te su poslovanje nastavile kao jedno poduzeće s novim nazivom Meggle Osijek d.d. Krajem sljedeće godine proizvodni se pogon Meggle Osijek d.d. pripojio trgovačkom poduzeću Meggle Adria d.o.o., čime dolazimo do trenutka osnivanja današnje tvrtke Meggle Hrvatska d.o.o sa sjedištem u Osijeku.
Još jedna sjajna činjenica čini 2004. godinu prijelomnom za tvrtku. Tada je Meggle kao jedna od rijetkih mljekara u Hrvatskoj dobila EU veterinarski kontrolni broj objekta, a u 2008. je uspješno certificirana za sustav upravljanja kvalitetom i na EU tržištima jačajući time izvozni kapacitet Hrvatske.
Meggle Hrvatska danas je treća mljekara u Hrvatskoj s prepoznatljivom tradicijom proizvodnje visokovrijednih
MEGGLE Hrvatska, mljekarska industrija, društvo s ograničenom odgovornošću
Društvo je upisano u Registar trgovačkog suda u Osijeku. Temeljni kapital: 42.969.500,00 kn uplaćen u cijelosti
Uprava društva: Marjan Vučak predsjednik, Dražen Sklepić član
Izvor:internet stranica
ZAŠTO ŠEĆERANA U VIROVITICI NE RADI ?
Po tiho, početkom svibnja 2020., dok je nacija bila zatvorena u vlastitim domovima radi korona virusa u virovitičkoj šećerani proizvodnja je prekinuta, stotinjak radnika je otpušteno, ostao ih je samo manji dio, a kampanja sadnje šećerne repe je zaustavljena. Iako je virovitička šećerana koja je proizvodila šećer pod imenom Viro, tehnološki modernija od šećerane u Osijeku i Županji prekinula je proizvodnju, jer je tako zamislila Uprava koja ima svoje planove , bez obira na nekoliko stotina koperanata proizvođaća šećerne repe i bez obzira na to što su dotadašnji koperanti ostali bez prihoda.
Ministar RH gospodarstva Horvat o toj temi prestanka proizvodnje šećera u Virovitici nije rekao niti riječ u javnosti. Nisu se javnosti obratili ni virovitički političari kao ni župan te županije. Zar je u redu ugasiti proizvodnju šećerne repe koja je trajala 40 godina?Šećerana je otvorena 1980. godine. Zar Uprava šećerane i politika ne vide da je šećerana gospodarski poljoprivredni resurs za stanovništvo okruženja u kome je izgrađena? Zar ne vide da tim ljudima uzimaju kruh i stvaraju neizvjesnu budućnost, a režu i BDP RH koja nije bogata većim tvrtkama.
Zar hrvatska ima tako neinteligentne političare i gospodarske lobiste da – kvota šećera Europske unije može zabraniti rad tehnološki najboljoj šećerani u Hrvatskoj? Nije naglašeno da je kvota šećera razlog tzv. restrukturiranja šećerane u Virovitici, ali je vrlo mogući razlog! Ali zar su lobisti i HGK izvozni sektor pokušali- pa doživjeli - da nijedna od 198 zemalja svijeta ne želi kupiti hrvatski šećer? A Hvatska uvozi i granje za cvijeće i sijeno i dekorativnu slamu, jer se vjerojatno radi o gospodarskim ustupcima. Do kada tako?
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 17.07.2020. u 11:32 sati.