Marketing
Rudarka na Lastovu
Moram priznati da bez obzira što sam dosta putovala po Lijepoj našoj, mnogi od Jadranskih otoka ostali su mi na "to do" odnosno "to see" listi. Igrom slučaja, Guzda je morao poslovno skočiti do našeg najudaljenijeg nastanjenog otoka. O ne, nije to Vis. Začudili bi se. To je Lastovo. 
Kako bi uopće stigli do Lastova potrebno je uloviti trajekt u Splitu i nakon skoro šest sati vožnje (sa zaustavljanjem u Veloj Luci) eto vas na otoku. Ubli se zove mjesto gdje pristaje trajekt. Kad si zbrojiš da te avion od Zagreba za isto vrijeme doveze do Dohe, hm...
Otok je svojedobno bio zatvoren za turiste odnosno strance zbog vojnih objekata (koji još u nekoj manjoj mjeri postoje na otoku), tako da ne postoje veliki hotelski smještaji, a bome niti tzv. apartmanizacija kao što je to primjer na obali kao i na nekim drugim otocima. Doduše, ostaci baraka za smještaj JNA vojske je i dalje vidljiv na pojedinim dijelovima otoka. I grozne ružne kuće za smještaj oficirskih obitelji. Noo.. idemo dalje.
Zamislite si kako ste smješteni u simpatičan apartman gdje se odmah ispred njega bacate u prekrasno čisto more. Ni žive duše oko vas. Ne znam kako je u punoj sezoni, no brijem da ni tada nema previše gužve. Ipak je otok daleko na pućini.
More oko otoka Lastova je jedno od najčišćih na Jadranu, pa je tako i vidljivost u dubinu skoro do 35-40 metara. Raj za ronioce.
S druge strane, udaljenost od kopna donosi i neke probleme. Guzda se našao na Lastovu prije par mjeseci, u jeku zabrane kretanja zbog Covid-19. Od onih nekoliko bankomata većina nije bila u funkciji, a plaćanje, osim na benzinskoj stanici, nisi mogao bez keša. Uključujući i kartu za trajekt.
Ni sada nije bitno drugačije, tako da ako mislite doputovati, podignite dovoljnu količinu para u Splitu ili na Pelješcu.
Sjetih se i crtice sa konobarom u lokalnom kafiću. Nekome je prepričavao kako si je htio naručiti neke tenesice preko web-a, no otkantali su ga s napomenom da ne šalju poštu na otok. To su problemi mještana. Teško da će doći do određenih stvari potrebnih za život. No, zato se trajektom šalju - kao na kopnu autobusima - madrac za krevet, jestivo ulje u rinfuzi, neke druge zamotane pošiljke. Lijepo se sve ostavi u trajektu, a poslije drugi preuzmu na otoku. Ljudi se snalaze kako umiju i mogu.
Kad već opisujem otok moram dodati još nekoliko crtica. Mjesto Lastovo se nalazi na suprotnom kraju od mjesta Ubli, doduše tek nekih 10 km udaljenosti, no smješteno je u zaleđini tj. gleda na unutrašnjost otoka - zelenu obradivu udolinu.
Nažalost, većina starih kuća je nenastanjena, u tužnom ruševnom stanju. Kako je to Guzda usput komentirao kad smo šetali po pitoresknim kamenim uličicama - "onaj neki mali u Peru-u ili Argentini niti ne zna da je vlasnik neke od tih nekretnina". A tako bi se lijepo dalo posložiti visokokategorizirane smještajne objekte u preuređenim stoljetnim kućama.
I za kraj - kako mi je lijepo objasnito deda u suvenirnici kad sam pokušala doći do dnevnih novina - a što će ti to ovdje - za pobjeći od svih nedaća, od ružne stvaranosti, od loših vijesti - preporučam ovaj raj na zemlji.
Aloha od Rudarke
Post je objavljen 17.07.2020. u 10:45 sati.