Marketing
Svijetst i evolucija
Prvo svijesno iskustvo mi je bilo izrazito neugodno. Ne znam koliko sam bio star, ali se jasno sjećam agresivnog blještavila. Tek promjenjenih uneređenih krpa, sav umotan i bespomoćan, bio sam izložen svijetlu sijalice. Bio sam u pletenoj košari od šiblja. Ta neugodna svijetla pojava nikako ne nestaje. Sjećam se da sam reagirao maksimalno moguće. O da: 'Opet se dere, a pelene su mu zamjenjene.' Trebalo je vremena, da se košara pomakne i meni nestane to agresivno blještavilo.
Od tada sam dobro znao da postoji to blještavilo, ali još i više, da je bespomoćnost moćan izazov. Spasilo me deranje. To je bila moja moć. A bio sam i shvaćen.
Odrastajući došlo je i vrijeme govora. Upijanje okoline slikama, koje mi je svijetlo predstavljalo, sam tada već usvojio kao vjerodostojno. Navelo me na to, da te slike smatram stvarnošću. Govor mi je omogućavao komunikaciju. Oči, uši i usta postaju moji svijesni komunikatori.
Dosta rano se tom trojstvu priključuje i nešto što sve to koordinira; tko sve ovo sluša, gleda i govori; tko odlučuje.
Postoje procesi koji surađuju. Rezultati jednoga postaju predmet djelovanja drugih. Sve to je u prirodnom slijedu. Slične okolnosti, da ne kažem jednake, davale su slične ishode. U područjima mogućega razvijali su se procesi. Stabilni uvjeti na dulje vrijeme stvaraju mogućnoti opstojnih rauvoja. Evolucija.
Skupovi međusobno djelujućih procesa u svrhu opstojnosti imaju svoju odredivost. Svojom odredivošću jesu netko. Takovo jastvo postaje cjelovitost koja je operativno i dio šire cjeline. Sličnih cjelina je mnogo i one mogu, a i djeluju u većim zajedništvima. Evolucijom smo tako, sada i ovdje, i mi.
Sličnošću je razvijana komunikacija. Izmjenom raznih spoznaja međusobno smo širili djelovanja. Prenosom uočenog i spoznatoga stvarana je znanost. Ona je nošena našim osobnim mogućnostima spoznavanja i prihvaćanja spoznatoga.
Soznavanja ovise o našim mogućnostima 'viđenja', a ovisni smo o našim senzorima i umu. I to je stvarano i mjenjano evolucijom. Ono što nas nama određuje je naša materijalna tvorba i mogućnost djelovanja.
Ono što smatramo sobom je rezultat naše ograničene svijsti, koja se uspjela izgraditi evolucijom, a po kojoj smo takovi. Stvarnost je, međutim, puno šira.
Razvijali smo gledanje očima samo jednim dijelom svjetlosnog spektra. Bio je to spontan razvoj koji je davao rezulrate. Stvorili smo sliku materijalnoga svijeta. Kako su i naša tijela materijalna, bila je potreba prepoznavati materijalnost okoline. Bio je dovoljan rezultat slikom predmeta u okolini, da bi se moglo djelovati. I postade nam svijetlost glavni izvor potrebnih informacija. Gledamo svijetlost i vidimo svijetlost. Slušamo zvukove. Kožom osjećamo toplinu. Da, ali ima toga još. Još puno toga što zanemarujemo ili nemamo za to razvijena osjetila.
Zanimljivo je da nam u svemu tome služe razni oblici energija.
Što su energije? Kako se kreću od objekta do nas? Kako djeluju?
Postojimo u Svemiru energija. I materija je oblik energije. Pokušavam si predstavit izgled takove stvarnosti. Mi živimo u relacijama nečega što ne vidimo. Možete li zamisliti promjene električnih i magnetskih polja. Ne vidite ih, a djeluju. Možete li zamisliti energetske tvorbe nama nevidljivih frekvencija? Naša tjela to osjećaju, ali nam nije razumno. Naprosto nisu u dostupu naše uobičajene svijesti. Svijet je puno širi od našega znanja.
Naš razvoj i kapital uzjahali su nepoznato. U ludoj trci u nepoznato nadmašujemo našu svijest. Darovani su nam životi, a mi bi sve. Ali pojma nemamo što je to 'SVE'.
Ljudi dragi ne postoji sreća na takovu putu.
Mir i ljubav dušama vašim. Sjašite i priđite siromaku. Možda Vam se sažali i daruje osmjeh. Tu je mogućnost da shvatite život i uradite korak u evoluciji. Osjetiti ćete tada i toplinu energija koje ne vidite.
Voli Vas
Mladen ... 
Post je objavljen 16.07.2020. u 23:33 sati.