Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

univerzalni garantirani temeljni dohodak


OKOLO KERE


PA NA MALA VRATA


Živjeli smo u socijalizmu u kojem je osnovno društveno-ekonomsko načelo bilo „svatko prema sposobnostima - svakome prema njegovom doprinosu“. Nažalost, svi nisu imali priliku da iskažu svoje najbolje sposobnosti jer su se one mogle ostvariti jedino u okviru realnih društvenih mogućnosti. Dio ljudi se nije mogao iskazati nikako jer je postojao manjak radnih mjesta zbog kojeg su otišli u „gastarbeitere“. Ipak, za veliku većinu ljudi koji su živjeli i radili u Jugoslaviji to je bilo otprilike tako.

Od socijalizma se dočekivalo da razvojem dovede do komunizma u kojem će osnovno društveno-ekonomsko načelo biti „svatko prema sposobnostima - svatko prema potrebama“. Naravno, pod „potrebama“ se nisu podrazumijevali umjetni nokti, dizajnerske torbice, skupi satovi ni jahte duže od četrdeset i dva metra. Definiranje potreba je daleko bliže onome kako danas zagovaratelji univerzalnog temeljnog dohotka traže nužni prihod dovoljan za pristojan život: svatko treba imati dovoljno prihoda za dovoljno zdrave hrane (i vodu), za pristojnu odjeću, zadovoljavajući smještaj (stanovanje), školovanje i medicinsko osiguranje. Marx je sigurno u „potrebe“ uračunavao i zadovoljavanje kulturnih, sportskih i srodnih potreba u dovoljnoj mjeri na razuman način. Dapače, Marx je razlikovao i „carstvo nužnosti“ od „carstva slobode“. Socijalizam bi spadao u prvo jer se u njemu još mora raditi, proizvoditi otprilike onako kako se u Bibliji opisuje rad kao prokletstvo prilikom istjerivanja Eve i Adama iz raja, da će morati mukotrpno raditi „u znoju lica svoga“ da bi se prehranili. Komunizam je za Marxa u „carstvu slobode“ u kojem svatko može birati hoće li prijepodne biti ratar, popodne ribar, a navečer pjesnik. No sloboda uključuje i da bilo tko slobodno može odabrati da neko vrijeme neće raditi ništa, da će naprosto ljenčariti ili se odmarati ili se tek pripremati za neki posao, što je kroz povijest bila privilegija pripadnika vladajućih klasa, ali suvremenim razvojem tehnologije, kompjuterizacijom, umjetnom inteligencijom i robotizacijom, postaje moguće svakome.

Marksistički koncept komunizma i projekt univerzalnog temeljnog dohotka imaju velike sličnosti da se komotno može reći da su jedno te isto. Marksisti su tumačili da se društveno-ekonomske formacije poput robovlasništva, feudalizma, kapitalizma i socijalizma smjenjuju revolucijama, nasilnim prevratima, ali socijalizam prelazi u komunizam mirnim razvojem. Tako se i projekt univerzalnog temeljnog dohotka kani ostvariti demokratskim metodama, pa iako je po širini, dosegu i dugini promjena zapravo revolucionarna promjena cijeloga društva, isključuje nasilan prevrat koji je do sada bio prvo ili najpoznatije obilježje revolucija. S druge strane, nakon što se svima zadovolje osnovne potrebe, ni marksizam ni projekt univerzalnog temeljnog dohotka ne anatemiziraju luksuz. Ukoliko je netko sposoban i u prilici pošteno zaraditi za bilo kakav luksuz, a sam luksuz nikome ne šteti, što da ne?

Ljevičarski naivčine i dogmati smatrali su da je ostvarivanje komunističkog društva voluntaristička akcija ostvariva u drugom ili trećem petogodišnjem planu, bilo je slučajeva gdje se to odmah pokušavalo riješiti proklamiranjem uz pomoć vojne sile, ali svi takvi pokušaji su završavali u katastrofalnim slijepim ulicama. Bazično je to isti način razmišljanja kakav vodi petinu građana S.A.D. koji vjeruju da će se Isus vratiti na Zemlju još za njihovog života. Uravnoteženi, razumni ljevičari vjerovali su da će komunističko društvo neizbježno nastupiti, ali će to biti u neodredivo dalekoj budućnosti do koje će se trebati izmijeniti nekoliko generacija.

Nitko ili malo tko je mogao očekivati takav siloviti razvoj proizvodnih snaga kakav se ostvario u posljednjih nekoliko desetljeća. To je osnova najvećoj razlici klasičnih ljevičara koji su željeli i očekivali komunizam i zagovaratelja univerzalnog bazičnog dohotka. Ovi drugi su uvjereni da je univerzalni temeljni dohodak faktički moguć već danas, da se treba početi raditi na njegovoj primjeni odmah i da je ostvarenje moguće zaista brzo.

Većina ljudi koji se prvi put susreću s idejom univerzalnog temeljnog dohotka ili koji je već po inerciji odbacuju bez stvarnog razmišljanja prvo će ustvrditi da je zamisao lijepa, ali - nažalost - neostvariva. Nijedno društvo na svijetu nije dovoljno bogato da si tako nešto može priuštiti. Srećom, ovo posljednje naprosto nije točno. Točno je upravo suprotno.

Recimo, godine 1964. američki predsjednik Johnson objavio je „rat siromaštvu“. Izračuni su pokazivali da je godišnja suma dovoljna da svi građani dobiju univerzalni bezuvjetni temeljni dohodak jednaka četvrtini godišnjeg američkog budžeta za naoružanje i vojsku, dakle, da je riječ o sredstvima koje su S.A.D. mogle osigurati da se ništa drugo ne promijeni, ali bi uvođenjem UBI-a započela promjena mnogo čega.

Vjerujem da je projekt bezuvjetnog univerzalnog temeljnog dohotka najvrjednija civilizacijska zamisao koju čovječanstvo ima, te da će do kraja dvadeset i prvog stoljeća (a želio bih i nadam se i ranije) biti i ostvaren.

Klasične revolucije bile su „glavom kroz zid“, projekt univerzalnog garantiranog temeljnog dohotka je „okolo kere pa na mala vrata“.







Post je objavljen 15.07.2020. u 20:08 sati.