Ne znam sad točno, koji je to dan bio, ali Mela ( i jedan i dva ), prespavala je kod mene.
Zašto do sad nije, samo dragi Bog zna, al sad to nema veze za priču.
Ja, poznata kao domaćin koji da sve od sebe i sa sebe da ugodi gostu, a kao domaćica još i više, hoću joj ispeći pizzu. Umijesim fino domaće tijesto, pa nareckam domaćeg slavonskog kulena, pa paprike, puuuuuuuno sira, onako kako ona voli, par zrna kukuruza i puuuuuuno origana, a sve to na pravoj domaćoj šalši.
Rastegnem lijepo tijesto, sve to pobacam na njega i gurnem pleh u pećnicu.
10 - 15 minuta pečenja, u vrh glave.
Pleh velik, al pojest ćemo nas dvije to, treba nakupiti zaliha za dugu hladnu zimu.
Ionako smo lijepe okrugle i debele obje. Šteta kvariti tradiciju.
Nakon petnaest minuta, vadim pleh, a ono, mogu ga golim rukama izvaditi kolko je hladan.
- Mela, ja ne znam što je to, još se nije ispekla ...
- Jesi uključila pećnicu?
- A jebate, pa nisam posenilila u zadnjih po ure!
- Ma, kad si rekla da ćeš peći pizzu, ja sam pomislila: ... pa ta pećnica uopće ne radi ...
- Što si pomislila???
- Pa to šta san ti rekla.
- Lipo te molim, nemoj više misliti, štrigo jedna urokljiva, psmtr i pećnici i pizzi, ja umirem od gladi. Sad još moram i serviseru se smješkat !
- Ajmo vam jesti, tamo di su oni zgodni konobari !
- Može, ako ćeš platiti večeru !
Zato, ako Boga znate, nemojte se igrati s Melom ( ni jedan ni dva ) jer ta će vam pokvariti pećnicu. Nema veze što je kilometrima udaljena.
I to sve od zadnjeg posta gdje je patike obula naopako !
Ja je se malo bojim.
Post je objavljen 14.07.2020. u 16:38 sati.