CIJELI ŽIVOT TEK JE TOČKA U VREMENU
STOGA UŽIVAJMO U NJEMU DOK TRAJE,
NE TRATIMO GA BEZ CILJA
(Plutarh oko 46-122.)
Kako je to istina koja me čini još neznatnijom kada o tome razmišljam. Postojanje svemira prije mene ostat će poslije mene, a ja sam sićušna točka, moj cijeli život koliko god bude trajao je samo točka. Piknem olovkom točku na list papira i odmaknem taj list na 3-4 metra dalje i što? Tu točku uopće ne vidim. Nisam sigurna koliko puta sam protratila dan jer moja je omama znala reći u večernji sat kada bi umorna namakala bolne tabane u drvenom škafu mlake vode kako je utaman protratila dan. To utaman se odnosilo na nešto što nije stigla, a bilo je u planu jer nešto drugo je iskrslo ne planirano. Imam ja tih utaman protračenih dana sigurno veći broj nego je ona imala. Zasjednem u razgovor preko društvenih mreža ili pregledavam blogove jer navada se teško mijenja nakon petnaestak godina bloganja. Ne prigovaram si jer to je moj izbor, ali sjetim se omame čija je životna točka bila kud i kamo napornija, a njoj se činilo da joj je dan otišao utaman.
Odu li vama dani tako bez voznog reda i razmišljate li kada o tome?
Post je objavljen 14.07.2020. u 08:10 sati.