Eto toliko neopisive ljepote,
među njima ne znam o vremenu,
o danu o tome što se dešava,
već sam samo ja s njima, kombinacija
prava.
Svijet za sebe, toliko
nestvarno lijep. Kad stavim opremu,
sjednem na konja postanem druga
osoba. Teren je naš, prašina
se diže, leti se i skoro do neba
stiže.
Oni u slobodi u galopu jure
griva leti to su divni momci i cure.
Zadive me uvijek iznova...
Razumiju, paze, slušaju
jednostavne, nježne,
a tako sam ih lako zavoljela.